Svemir, ipak se vrti - NASLOVNICA
svemir Autor: Weitter Duckss (Slavko Sedic) Zadar Croatia wduckss@gmail.com

prije 2016.
Svemir i vrtnja Procesi u Svemiru Uvod ili prolog

2016/2017. Weitter Duckss teorija svemira Promatranje procesa u svemiru kroz bazu podataka članci 1 do 22


Novi članci

Promatranje procesa u svemiru kroz bazu podataka

2017
1. Postoji li „brzo i sporo sagorijevanje“ zvijezda?
2. Zašto Mars nema atmosferu kao mjesec Titan ili Zemlja?
3. Promatranje Svemira kroz boju
4. Vakuum u prostoru ili neotkrivena materija
5. Zašto je evolucija zvijezda netočna?
6. Preispitivanje starih, danas važećih, teorija o Svemiru kroz bazu podataka
Can we believe in data of measurements?

2016
1. Prirodni sateliti i rotacija
2. Zašto tijela imaju prsten, asteroidni pojas ili disk?
3. Uzročna veza rotacije zvijezde sa temperaturom, gravitacijom, polumjerom i bojom zvijezde
4. Uzročna veza prostora i odsutnosti svjetlosti  u Svemiru

5. Što nam otkrivaju pozadinska zračenja?
6. Pluton nema prsten!?
7. Povratni utjecaj ciklona na rotaciju zvijezde
8. Vidjeli su crnu rupu na djelu! …?

9. Zašto nije ista atmosfera na tijelima našeg sustava?
10. Zašto željezo nije potonulo kada je Zemlja bila vrela? 
11. Gravitacijski valovi, svjetsko otkriće ili svjetski skandal (plagijat)?
12. Od čega su jezera na Titanu?

13. Pogrešno shvaćanje zona za nastajanje života
14. Super Nove nisu naši stvaratelji
15. Zašto postoje  razlike u strukturi tijela našeg sustava?
16. Što su radne temperature elemenata i spojeva u svemiru?

.

 

Objavljeno u (Reference)

https://www.academia.edu/21421411/The_Reverse_Influence_of_Cyclones_to_the_Rotation_of_Stars   https://independent.academia.edu/WeitterDuckss other

http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Weitter-Duckss-Theory-of-the-Universe.pdf  
http://www.ijoart.org/research-paper-publishing_october-2016.shtml Universe and rotation
http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?The-observation-process-in-the-universe-through-the-database.pdf
http://www.ijoar.org/journals/IJOAR/Volume4_Issue11_november2016.html The observation process in the universe
http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?THE-UNIVERSE-IS-ROTATING-AFTER-ALL.pdf
http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Observation-of-the-Universe-through-questions.pdf http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Is-there-fast-and-slow-combustion-of-stars.pdf-2017.y. http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Observing-the-Universe-through-colors--blue-and-red-shift.pdf.pdf http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Vacuum-in-space-or-undetected-matter.pdf 2017. y.

itd.

 

2017


1. Postoji li „brzo i sporo sagorijevanje“ zvijezda?

Promatranje ove teme je nastavak na „Uzročna veza rotacije zvijezda sa temperaturom, gravitacijom, radijusom i bojom zvijezda“ i „Zašto postoje razlike u strukturi tijela našeg sustava“. Cilj je ukazivanje na postojanje realnih dokaza koji upućuju na ne postojanje proces sagorijevanja putem radioaktivnog raspada složenih atoma.

Glavne točke oko kojih se vrši dokazivanje su broj zvijezda u galaksiji Mliječni put (100–400 billion (milijardi) (2.5×1011 ±1.5×1011), procjena omjera zvijezda u Mliječnom putu,  zvijezde crvene boje (M tip) iznad 76,45%, narančaste (K tip) 12,1%, žute (G tip) 7,6% (koje zajedno čine 96,15% od ukupnog broja zvijezda galaksije Mliječni put) i ostalih zvijezda 3,85% (Harvard spectral classification), promatrajući zvijezde unutar i izvan glavnog slijeda po Hertzsprung-Russell diagramu.

Promatranje započinjem sa tabelom 1. Suprotstavljajući masu zvijezda i njihovu temperaturu, gdje sa nekoliko primjera ukazujem da zvijezde koje imaju sličnu masu nemaju slične temperature, mogu međusobno biti udaljene jedan i više spektralnih razreda i nije rijetkost da se mogu naći na suprotnim krajevima (μ Columbae, tip O, mase 16 M Sunca, temperatura 33.000 K /  VY Canis Majoris,  tip M, mase 17 M Sunca,  temperature 3.490 K).

Zvijezde su sastavljene od 71% vodika i 27% helija i nešto ostalih elemenata, te je realno i objektivno pristupiti promatranju zvijezde istih ili sličnih masa jer su kemijski sastavi slični. Ipak masa tijela ne daje nikakav nagovještaj da uslijed sagorijevanja na istim principima imamo iste  ili slične temperature. Uvažavajući činjenicu da mora postojati mala vrijednost kao korektivni faktor od različitog rasporeda  i mase tijela u orbiti oko zvijezde, opet nije moguće uravnotežiti relaciju jer su razlike temperatura prevelike. Sa potpunom sigurnošću može se isključiti da veća masa zvijezda istovremeno znači i veću temperaturu zvijezde.

To bez ikakve dvojbe pokazuju relacija mase i temperature u tabeli 1.

Tabela 1.

 

Star

Mass (M Sun)

Temperature K

1 39 Leonis 0,98 3.740
2 Sirius B 0,987 25.200
3 Luyten  726-8 A 1,02 2.670
4 BPM 37093 1,1 11.730
5 84 Ceti  1,168  6.356
6 Theta Sculptoris 1,25 6.395
7 Gamma Crucis 1,3 3.626
8 Zeta Leporis 1,46 9.772
9 Aldebaran 1,5 3.910
10 Hamal 1.5 4.480
11 Γ Doradus 1,57 7.200
12 Fomalhaut 1,98 8.590
13 Castor α Gem Aa 2,76 10.286
14 Castor A Gem Ba 2,98 8.842
15 Antares 12,4 3.400
16 Ε Canis Majoris 12,6 22.900
17 Α Crucis α1 17,8 24.000
18 Α Crucis Α2 15,52 28.000
19 HR 5984 10 27.000
20 Spica 10,25 22.400
21 Deneb 19 8.525
22 Η Canis Majoris 19,19 15.000
23 QU Normae  43 17.000
24 M Normae  40 28.500

U sljedećoj tabeli  vršim promatranje M i K tip tipa  jer ove zvijezde sačinjavavu  iznad 88,55% ukupnog broja zvijezda u galaksiji Mliječni put. Kada uvrstimo i 7,6% zvijezda tipa G (žutih) imamo podatak da iznad 96,15% zvijezda u galaksiji Mliječni put imaju relativno niske temperature u rasponu od 2.400 do 6.000° K i automatski prestavljaju zvijezde koje nikako ne mogu prestavljati zvijezde koje brzo sagorijevaju materiju i imaju kratak vijek starosti. Preostalih 3,85% zvijezda ne mogu prestavljati relevantnu veličinu na osnovu koje su nastale hipoteze o brzom sagorijevanju materije zvijezda i kratkom vijeku trajanja istih.

Ako zvijezda ima nisku površinsku temperature (Betelgeuse i druge divove M, K i G tipa) nije moguće svrstati u istu skupinu kao kao zvijezde koje imaju visoku temperaturu. Nije realno tvrditi da istu vrijednost kod sagorijevanja imaju niske i visoke temperature. Iz  sučeljavanja mase  i temperature u okviru 96,15% ukupnog broja zvijezda zaključak je da ne postoji sagorijevanje koje se temelji na masi, samim tim ne postoji vrijednost koja se može povezati sa izgaranjem zvijezda.

Ako u promatranje uvrstimo (tabela 3.) i preostalih 3,85% zvijezda tipa O, B i A pokazatelji su identični kao i za tip M,K i G. Veća masa ne znači i višu temperaturu.

Tabela 2.

 

Star(zvijezde.)

Mass (M Sun)

Radius (R Sun)

Temperature K

Spectral type

1

M typ star

0.08–0.45

≤ 0.7

2,400–3,700

76,45%

2

Mira

1,18

44.2±0.9

2918–3192

K

3

Aldebaran

1.5±0.3

44.2±0.9

3.910

M

4

Alpha Herculis

2,5

264-303

3.155-3.365

M

5

UY Scuti

7-10

1,708 ± 192

3.365

M

6

VX Sagittarii

12

1,350–1,940

2,400–3,300

K

7

VY Canis Majoris

17 ± 8

1,420 ± 120

~3,490

M

8

VV Cephei

18,2

1,050

3.826

K

9

S Persei

20

780 - 1,230

3,000–3,600

K

10

NML Cygni

~25

1,183

3,834

K

11

WOH G64

25

1,540 - 1,730

3,200 – 3,400

M

Koristiti i popis najvećih zvijezda
i  https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_brown_dwarfs

Tabela 3.

 

Star

Mass(M Sun)

Radius(R Sun)

Temperature K

Star type

1

HD 149382

0,486

0,0345

56.000/3.000?

A

2

PG PG 0112+104

0,5

/

30.000

WD

3

Zeta Cygni B

0,6

/

12.000

A

4

Procyon B

0,602

0,12

7.740

F

5

HD 4628 

0,70

0,749

5.829

K

6

LP 145-141

0,75

/

8.500 ± 300

DQ

7

IK Pegasi

1,65/1,15

1,6

7.700 / 35.500

A

8

Zeta Cygni A

3,05

15

4.910

G
9

56 Pegasi

5,4

680

4.416

K

10

HD 160529

13

150-300

8.000 – 12.000

B

11

Α Crucis α2

15,52

/

28.000

B

12

Α Crucis α1

17,8

/

24.000

B

13

P Cygni

30

76

18.700

B

14

Eta Carinae Car B

30-80

14,3 – 23,6

37.200

O

15

BP Crucis  

43

70

18.100

B

16

Eta Carinae Car A

~100 -200

60 – 800

9.430 – 35.200

O

Koristiti i popis najtoplijih zvijezda
i https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_most_luminous_stars#Data  

Za dokazivanje taljenja materije i procesa koji su povezani sa nastajanjem taljenja nekog tijela idealan primjer su Zemlja i Venera. Oba tijela imaju rastaljenu unutrašnjost uz činjenicu da Venera iako ima manju masu od Zemlje ima veće temperature kako atmosphere tako i unutrašnjosti na što ukazuje zastupljenost aktivnih vulkana koji su brojniji i izraženiji na Veneri.

Raspad materije se povezuje sa fuzijom i fisiom atoma koji kao nus proizvod moraju imati radioaktivna zračenja. Ova zračenja nisu prisutna ( u količini) u lavi i magmi, jer da jesu ne bi postojao život na Zemlji. Ovdje se ne radi o maloj količini materije koja bi trebala proizvoditi radioaktivnost već minimalno o desetake tisuća km^3 (at least 10.111 million of cubic kilometers ), to ne može ostati ne zabilježeno, posebno kada znamo da postoji dislokacija rastaljene materije unutar  jednog tijela.

Jednako je bitno naglasiti da Jupiter i Neptun emitiraju više toplotnih valova od pristiglih valova sa Sunca što nedvijbeno ukazuje da i ta dva tijela imaju rastaljene dijelove unutrašnjosti.

Na Veneri i Zemlji taljenja unutrašnjosti prizvode plimne sile (uz masu i rotaciju planeta kao korektor) gdje tijelo bliže zvijezdi ima veće temperature od udaljenijeg tijela, dok kod Jupitera je odgovorna masa i rotacija koji stvaraju dovoljno jake tlačne sile koje tale materiju. U centru planeta (i zvijezda) su temperature najviše a tu su najveće tlačne sile.

Mogu zaključiti da ne postoji sagorijevanje materije unutar zvijezda i drugih tijela, ne postoji radio aktivni rasad materije, ne postoji paljenje vodika koja dovode do nastanka zvijezda, da se ne može utvrditi starost tijela na osnovu rotacije tijela jer tijelo nastaje stalnim okupljanjem materije uslijed privlačnih sila.
Postoji samo rad između atoma kojeg proizvode tlačne  i plimne sile. Rad atoma stvara toplotu. Što je temperatura veća, prosječna gustoća opada (Merkur  5,427, Sunce 1,408 g/cm^3)…
(Svi korišteni podaci u članku su iz Wikipedije en)
o2.01.2017.g.


2. Zašto Mars nema atmosferu kao mjesec Titan ili Zemlja?

Članak je nastavak na
Zašto nije ista atmosfera na tijelima našeg sustava?“ i
Što su radne tempera elemenata i spojeva u svemiru?“.

Naravno, ovdje se neću baviti potragom gdje je i kako je nestala atmosfera Marsa, to ostavljam pametnim glavama koje  već 50 godina jure duhove i uobrazilje prošlih vremena kada se govorilo o 400 kanala na Marsu, Marsovcima, i njihovim lijepim damama sa tri dojke, piramidama i licima na Marsu. Neću spominjati male zlatne kaveze kojima su lovili buhe (od kamila) u pustinjama Marsa. Tko je to očekivao biti će razočaran, jer ovdje ću govoriti samo o suhoparnim dokazima.

Mars ima minimalnu temperaturu -143°C, srednju -63°C i maksimalnu +35°C. Kemijski sastav atmosfere je: ugljični dioksid 95,97%; argon 1,93%; dušik 1,89%; kisik 0,146%; ugljični monoksid 0,0557%, to je ukupno 99,9917% elemenata i spojeva koji su prisutni u atmosferi.

(Geologija površine Marsa: Mars je zemaljski planet koji se sastoji od minerala koje sadrže silicij i kisik , metala i drugih elemenata koji obično čine kamen. (plagioclase feldspar NaAlSi3O8 to CaAl2Si2O8; pyroxenes su silicij-aluminij oksida s Ca, Na, Fe, Mg, Zn, Mn, Li zamijenjen za Si i Al;  hematita Fe 2 O 3; olivina (Mg 2 , Fe 2 ) 2 Si O 4; Fe 3 O 4 .. Wikipedija)

Vrlo važan podatak za atmosferu i Mars općenito je nedostatak vodika i spojeva na osnovu vodika. Kada pametne glave shvate da bez vodika ne može biti niti vode možda tada će prestati sa pisanjem o vodi na Marsu i prestati sa sveobuhvatnom i uzaludnom potragom za fikcijom o vodi. Posebno ovdje treba istaći da vodik ima točku topljenja -259,14°C i vrelište na -252,87°C što znači da ako postoji vodik na Marsu mi ga moramo očitati u kemijskom sastavu atmosfere i površine. Gore navedeni podaci isključuju tu mogućnost. Ako oni „poprave“ kemijski sastav Marsa i njegove atmosfere možda će poteći i voda.

Srednji površinski atmosferski tlak na Marsu je 0.636 (0.4–0.87) kPa, 0.00628 atm ili samo 0,6% od zemljinog (101,3 kPa).

Još jedan dokaz daje nam sljedeća slika

Mars-stijena
This closeup view from NASA's Curiosity rover shows finely layered rocks, deposited by wind long ago as migrating sand dunes. Image Credit: NASA/JPL-Caltech/MSSS

Kada znamo da je atmosfera uglavnom (95,97%) od CO2 i da CO2 smrzava na -56,6°C (CO2 ima točku topljenja -56,6°C (trojna točka kod 5,1 atm) a sublimira već kod -78,5°C. Wikipedija), da su minimalne temperature na Marsu -143°C i uvidom u sliku koja prikazuje da se stijena sastoji od niza tankih lisnatih slojeva mogu utvrditi kako se odvijaju procesi CO2 na Marsu.

CO2 iz atmosfere tijekom noći, na području izvan polarnog kruga, smrzava i stvara tanku koru koju prekrije pijesak nošen vjetrom koji je stalan uslijed temperaturnih razlika i nastaju tanki slojevi od kojih vremenom nastaje vrlo porozna stijena. Smrznutu koru koju ne pokrije pijesak ili dijelove koje otkriju vjetrovi isparavaju u atmosferu. Dakle na Marsu postoji kružni proces CO2 . Atmosfera CO2 na Marsu ne može napredovati radi njegovog stalnog uklanjanja iz atmosfere uslijed niskih noćnih temperatura i još nižih temperatura u polarnim regijama (-143°C). Na polarnim regijama imamo gomilanje naslaga CO2 jer temperature su niže od točke sublimiranja (-78,5°C) i topljenja (-56,6°C).

Preostaje samo čekati da atmosferu popune argon kojeg sada ima 1,93%, dušik (sada 1,89%) i kisik 0,146% koji imaju točku taljenja i vrelište dosta ispod -143°C. Nije teško uočiti da druga dva elementa su glavni elementi atmosfere na Zemlji (argona ima 0.930%).

Svi podaci su iz Wikipedije.
06.siječanj 2017. g.


3. Promatranje Svemira kroz boju

Poznata je stvar da kada valovi (svjetlost) prolaze kroz prizmu stvaraju dugu, spektar boja.  
Zalasci Sunca prikazuju se kao događaj posebne ljepote jer u kratkom vremenskom roku vide se sve boje spektra i uvijek završava sa crvenom. Omotač ili atmosfera Zemlje ponaša se kao prizma. Radi zakrivljenosti Zemlje, samim tim i atmosfere uslijed dužine prolaza kroz prizmu mijenjaju se boje (također Sunce i Mjesec su izgledom (vizualno) najveći kod izlaska i zalaska). Najduži prolaz valova (uslijed čega imamo najmanji intenzitet ili snaga valova) kroz atmosferu daje prekrasne nijanse crvene boje. Ovaj događaj postoji ujutro i uvečer pa možemo isključiti Dopplerov efekt, kao jedino objašnjenje, jer ujutro imamo smanjivanje razmaka, što je suprotno od večeri.

Izlazak-i-zalazak-Sunca

Kada promatramo Svemir i otkrivamo galaksije ujedno promatramo porast crvenog spektra kako raste udaljenost objekta. Najudaljenije galaksije imaju ujedno i najveći pomak prema crvenom. Danas to pripisujemo ekspanziji svemira radi Dopplerovog efekta, odnosno ako se tijela brže udaljuju od nas valovi su duži i boja je crvena, što su brzine udaljavanja veće veći je i pomak spektra prema crvenoj. Umjesto ekspanzije promatrao sam Svemira kroz efekte rotacije koja u potpunosti zadovoljava rezultate dobivene promatranjem Svemira za crveni spektar boje. Bliže galaksije imaju crveni i plavi spektralni pomak (brzine su negativne i pozitivne 100 i više km/s) te da nakon određene udaljenosti postoji samo crveni pomak ( za najudaljenije galaksije procjenjuje se brzina na 270.000 km/s). Svakako da rotacija u potpunosti pokriva promatranja astronoma za razliku od ekspanzije u koju danas niko više ne vjeruje (osim službenih krugova), kod rotacije, za razliku od ekspanzije, ne postoje paradoksi.

Ipak problem počinje sa dugom.

Svi dobiveni podaci nastali su na osnovu vezanja spektralnog pomaka za brzinu kretanja galaksija (ekspanziju) i nije se uzimalo u obzir da spektralni pomak ovisi o udaljenosti objekta. Veća udaljenost slabi intenzitet (snagu) valova(zračenja). Manji intenzitet valova očitavamo kao veći crveni pomak.  
Ovdje treba istaknuti i vrlo važnu činjenicu da iako nakon određene udaljenosti registriramo samo crveni pomak mi istovremeno registriramo, na toj i svim ostalim udaljenostima, sudare galaksija (registrirano je i 72 sudara klastera galaksija, iako svi imaju crveni pomak) što ukazuje da je privid da su brzine udaljavanja ili rotacije samo porasle, jer sudar znači plavi pomak u spektru za tijela koja se sudaraju. Privid je samo iz kuta promatranja galaksija kroz povećanje brzine.
Uz slabljenje intenziteta valova imamo i povećanje brzine, ali nikako u vrijednostima koje danas uzimamo kao neosporan dokaz. Rotacija klastera galaksija i Svemira odvija se višestruko sporije, to možemo vidjeti iz sličnosti bližih i vrlo udaljenih galaksija.  

Sva promatranja su potpuno  u skladu sa prevaljenom udaljenošću valova do  objekata (i porasta brzine) gdje crveno znači da promatrane galaksije koje se sudaraju imaju sličnu udaljenost od točke promatranja i imaju jednak crveni pomak, iako imaju suprotne pravce prilaženja jedna drugoj, (ove galaksije imaju plavi pomak između sebe i barem jedna bi trebala prilaziti prema promatračima).
Dobivena svjetlost, od galaksija, pomjera se  prema povećanju crvenog pomaka s slabljenjem intenziteta valova (zračenja) uslijed prevaljene distance i manjim dijelom zbog povećanja brzine prema površini klastera galaksija i Svemira.
13.o1.2017.g.  


4. Vakuum u prostoru ili neotkrivena materija?

Članak je nastavak na objavljene članke: "Are we blind or we don't want to see the dark matter!"  i "Why is the Universe cold?" iz početka 2014.g.

„Vanjski prostor ima vrlo nisku gustoću i pritisak, i najbliži je fizički aproksimacija savršenom vakuumu.“ https://en.wikipedia.org/wiki/Vacuum#Outer_space
„Intenziteta ( rasvjete ili zračenje ) od svjetlosti ili drugih linearnih valova zrakasto se šire iz točkastog izvora (energije po jedinici površine okomite na izvor) je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti od izvora; tako da objekt (iste veličine) dvostruko udaljen, prima samo jedna četvrtinu energije (u istom vremenskom razdoblju).“ https://en.wikipedia.org/wiki/Inverse-square_law#Light_and_other_electromagnetic_radiation

Ipak ovo nije točno.

„Da se radi o nekoj vrsti materije ukazuje da opadanje intenziteta nije istovjetno gravitaciji. Bliže Suncu bilježimo uobičajene anomalije. Merkur (0 ° N, 0 ° W  ~100°K;  85 ° N, 0 ° W  80° K) na tamnoj strani što je hladnije od Marsa (~130°K), slična anomalija je termo sfera na Zemlji.“ Weitter Duckss teorija svemira, naslov "Eter ili vakuum"

Ako ovome dodamo podatke za Mjesec (i td.):

„Površina temp. na Mjesecu: minimalna na ekvatoru 100 ° K“  i  
Lunar Reconnaissance Orbiter je izmjerio najniža ljetne temperature u kraterima na južnom polu od 35 K (-238 ° C; -397 ° F) , a samo 26 K (-247 ° C; -413 ° F) u neposrednoj blizini zimskog solsticija u sjevernoj polutki Hermite kratera . Ovo su najhladnije temperature u Sunčevom sustavu koje je ikad izmjerila letjelica, hladnije su čak i od površine Plutona .“  https://en.wikipedia.org/wiki/Moon#Seasons

Ove rezultate (dokaze) nikako se ne može povezati sa opadanjem intenziteta zračenja kvadratom udaljenosti od izvora (Sunca). Ako postoje suprotni dokazi tada ne postoji vrijednost zakona o obrnuto proporcionalnom kvadratu udaljenosti od izvora.
U prilog negaciji vakuuma vidimo u cijelom volumenu Svemira, imamo okupljanje čestica u maglice i td. umjesto poštivanja zakona o izjednačavanju različitih tlakova čestica unutar jednog volumena.

(That said, gas in a vacuum system at normal conditions, between atmospheric pressure and somewhere slightly below 1 torr, is dense enough that it will flow towards the lower pressure – the mechanical pump inlet.) https://vacaero.com/gas-molecules-and-gas-flow.html )

Uspoređujući formacije maglica plina u Svemiru i oblaka na Plutonu, mjesecu Titanu ili Zemlji vidljiva je istovjetnost pojave koja nije ovisna o zakonima o vakuumu. Formiranje se događa po istim principima kada govorimo o formiranju ustroja materije uslijed privlačnih i drugih sila unutar medija materije. To što ne možemo mjeriti materiju izvan atmosfere u prostoru nikako ne znači da moramo zatvoriti oči pred dokazima  o njenom postojanju.

maglice-oblaci
1. By Credit: NASA, Jeff Hester, and Paul Scowen (Arizona State University) - http://hubblesite.org/newscenter/newsdesk/archive/releases/2003/34/image/a, Public Domain 
2. Zadar WDuckss

Postojanje materije možemo promatrati i tu na Zemlji. Balon napuhan u vodi 2 ili 3 kilometra duboko ispod površine vode eksplodirati će uslijed širenja zraka prije površine ili na površini, slično kao kod balona koje šaljemo izvan atmosfere, oni eksplodiraju uslijed izjednačavanja tlakova najdalje na 40 kilometara od površine Zemlje. Imamo različitu materiju i imamo različite rezultate, ali u konačnici rezultat je isti, tlakovi se izjednačavaju. Baloni se kreću suprotno smjeru privlačenja gravitacije, isključivo poštuju zakon o izjednačavanju različitih tlakova. Baloni „znaju“ gdje je rjeđa materija unutar volumena.

Različite materije egzistiraju jedna uz drugu i imaju manje ili više definiran prijelaz iz jedne u drugu, to nije moguće između vidljive materije i vakuuma jer tlakovi materije i vakuuma uvijek teže prema izjednačavanju, a to nije vidljivo između atmosfere i vakuuma te kod okupljanja plina (čestica) u maglice i td. Tu odmah izvan (i unutar atmosfere) postoji materija za koju znamo i imamo njenu definiciju, izračunali smo njene utjecaje na vidljivu materiju koju trebamo još samo otkriti.

12.02.2017.g.

5. Zašto je evolucija zvijezda netočna?

„Stellar evolution starts with the gravitational collapse of a giant molecular cloud .“ https://en.wikipedia.org/wiki/Stellar_evolution#Protostar

„Protostars with masses less than roughly 0.08 M☉ (1.6×1029 kg) never reach temperatures high enough for nuclear fusion of hydrogen to begin. These are known as brown dwarfs. The International Astronomical Union defines brown dwarfs as stars massive enough to fuse deuterium at some point in their lives (13 Jupiter masses (MJ), 2.5 × 1028 kg, or 0.0125 M☉). https://en.wikipedia.org/wiki/Stellar_evolution#Brown_dwarfs_and_sub-stellar_objects

Možda je ovo, citirano iz Wikipedie, nekada bilo prihvatljivo jer čitatelji nisu mogli provjeriti realno stanje iz baze podataka o zvijezdama i drugim tijelima u galaksiji i šire. Danas kada imamo dovoljan broj istraženih tijela, exo planeta, braon „patuljaka“ i ostalih zvijezda i galaksija kao i klastera galaksija nije teško zaključiti da stare teorije su potpuno promašena razmišljanja i loše izvedene misaone konstrukcije.

U sljedećoj tabeli naveo sam nekoliko primjera exo planeta koji bez ikakve sumnje govore suprotno starim teorijama. Masa Jupitera je 1/1047 mase Sunca.

    exoplanet   Maas of Jupiter

  Temperature K   Semi major axis AU/ Parent star spectral typ

1. Hottest Kepler-70b 0.440 Earth 7.143 0.006            O (sdB)
2. WASP-33b 4,59 Jupiter 2.451 0.02558         A5
3. WASP-121b 1.183 J 2.358 0.02544         F6V
4. WASP-87b 2.18 2.322 0.02946         F5
5. B Tauri FU braon patuljak 15 2.375 700   M7.25 (M9.25)
6. WASP-12b 1.404 2.319 0.02293          G0
7. HIP 78530 b 24 2.700 710                 B9V
8. Kepler-13b 6.6 2.750 0.03423      8.500°K
9. DH Tauri b 12 2.750 330                M0.5V
10. PSR J1719-1438 b 1.2 5.375 0.00442         Pulsar
11. KOI-368.01 2.1 3.060 0.6                 F6
12. KOI-55 C 0,0021 6.319 0.0076           B4
13. CT Chamaeleontis b 10,5-17 2.500 440,0             K7
14. HAT-P-7b 1.709 2.733 0.0379           F6
15. OGLE2-TR-L9 4.34 2.154.6 0.0308           F3
16. WASP-48 b 0.98 2.030 0.03444       5.990°K
17. UScoCTIO 108 b 14 2.350 670                  M7
18. WASP-103 b 1.47 2.508 0.01985           F8V
19. Kepler-10 b 0,010475 2.169 0.01684            G
20. WASP-100b 1.69 2.190 0.0457              F2
21. WASP-72b 1.01 2.210 0.03655            F7
22. >WASP-18 b 1,165 (10.43) 2.187,5 0.02047           F6
23 Oph 11 B 21 2.478 243.0               M9
24. WASP-78 b 1.16 2.006.7 0.0415             F8
25 KELT-7 b 1.28 2.048 0.04415     6.789°K
26 WASP-111 b 1.83 2.140 0.03914           F5

Iz tabele vidimo da planeti
Hottest Kepler-70b 7.143° K,  PSR J1719-1438 b 5.375° K,  KOI-55 C 6.319° K, su daleko iznad temperatura za zvijezde M tipa

M typ star 0.08–0.45 ≤ 0.7 2,400–3,700 M 76,45%

iz fast-and-slow-combustion.

Ostali planeti iz tabele temperaturno pripadaju u klasu M zvijezda. Maksimalma temperatura magme „(komatiite) je 1.600°C (Bazaltni protoke lave obično imaju temperaturu erupcije oko 1.100 do 1.250 ° C.)( Magma is a complex high-temperature fluid substance.)“ Wikipedia.
Planeti iz tabele imaju temperature značajno iznad maksimalnih temperatura magme što u prijevodu znači da su rastaljena tekuća (fluidna) tijela ili zvijezde.

Ako slijedimo logiku da je temperatura planeta vezana za malu udaljenost od zvijezde koja je uzrok visoke temperature, tada nema objašnjenja za HIP 78530 b (R/B 7.) koji je udaljen 710 AU od matične zvijezde, Jupiter je udaljen 5.20260 AU, Edgeworth–Kuiper belt od 30 AJ do 50 AJ od Sunca (kao i za R/B 23.;  17.;  13.;  9.;  5.;)
Većina exo planeta iz tabele je na udaljenosto 0,02 do 0,05 AU od matične zvijezde, ipak donositi zaključak da je utjecaj blizine zvijezde prevladavajuću za temperaturu planeta bez uvida da postoje na istoj udaljenosti :

Wolf 1061b, ……………...210°K, ………………….0.035509 AU,  
KOI-1843.01, …………….800°K, ………………….0,039 AU,   
Gliese 3634 b, ……………565,4°K, ………………..0,0287 AU,   
Kepler-45b, ………………774°K, ………………….0.027 AU, 
HD 63454 b, ……………...926,7°K, ………………..0,036 AU,   
HD 40307 b, ……………...804,5°K,  …………….....0.0468 AU,   
HAT-P-20 b, ………………888,3°K, ………………0.0361 AU,    
WASP-10 b, ………………984,3°K,………………. 0.0371 AU,   
HATS-6 b, ………………....712,8°K,  ………………0.03623 AU,   
Gliese 436 b, ……………...650,3°K, ……………….0.0291 AU, 
GJ 160.2 b, ………………..100°K,  ………………...0,053 AU, 
Gliese 1214 b, …………….604°K, ………………....0.01488 AU i td.
lako možemo pogriješiti.

Uvrstimo u formulu i spektralni tip od matične zvijezde od planeta:

WASP-11b/HAT-P-10(b)…K3V,…… 0,0439 AU, .. ….943.2 °K;
HD 63454 b ……………….K4V,…… 0,036 AU …... ..926,7°K;
HD 330075 b………………G5,…….. 0,043 AU,…... ..1.023°K;
TrES-2b / Kepler-1b, ……...G0V,…… 0.03556 AU,… albedo (Ag) 0,0136;
HD 219134 (b) ……………K3V,.. …..0.0382 AU,……800°K;
HD 102195 (b)…………….K0V, ……0,049 AU,…… 963,1°K;
HD 40307( b) ~5.000°K…..K2,5V, …0,0468 AU,…. ..804,5°K;
OGLE-TR-111(b)…………G ili K, …0,047 AU, …….940°K;
WASP-10(b)………………K5,…….. 0,0371 AU,….. .946,8°K;
HD 215497 (b)…………….K3V, ……0,047 AU,…….984.3°K;
Gliese 3470 (b)……………3.600°K,…0,031 AU,…. ...604±98°K;

  Dodajmo ovdje PSR J1719-1438 b koja kruži oko pulsara (bez mjerljive temperature za instrumente)   na udaljenosti od 0,004 AU i ima temperaturu od 5.348°K i Hottest Kepler-70b koji uz matičnu zvijezdu kruži na 0,006 AU koja ima temperaturu 27.730°K. Na osnovu ova dva planeta odmah možemo vidjeti da temperatura matične zvijezde nema prevladavajući utjecaj na temperaturu planeta. (Korišteni podaci su iz Wikipedia i exoplanet.eu/ )

Zaključak, 

„Rast se ne zaustavlja samo sa atomima, naprotiv udruživanje teče dalje (spajanjem, kemijskim reakcijama i kombinirano) tako nastaje plin, prašina, pijesak, stijene koje nazivamo asteroidima i kometima… planeti, kada planeti dosegnu 10% mase Sunca postaju zvijezde koje mogu biti doista velike (super divovi). 
Da rast tijela je stvarnost dokazuju milijuni kratera razasutih po tijelima našeg sustava a da su ti procesi neprekinuti i danas jednako živi kao i u bilo kojem dijelu prošlosti, dokazi su stalni udari asteroida u naš omotač i zemlju ( procjene govore da na Zemlju padne od 4.000 do 100.000 tona izvan zemaljskog materijala godišnje“ iz  „Svemir i vrtnja/ Procesi

„Dovoljno je promatrati masu tijela, njezin odnos sa drugim tijelima, rotaciju tijela kao i rotaciju centralnog tijela, sastav tijela i udaljenost orbite i donijeti valjanu procjenu za svako tijelo i bez ikakve potrebe za nuklearnim fuzijama, fisijama i sagorijevanju materije.“ Iz „Weitter duckss teorija svemira“ i „Uzročna veza rotacije zvijezde sa temperaturom, gravitacijom, polumjerom i bojom zvijezde 31.03.2017. g.

 

6. Preispitivanje starih, danas važećih,  teorija o Svemiru kroz bazu podataka

Članak ima za cilj preispitati, isključivo pomoću dokaza iz dostupnih baza podataka, stare, ali danas prevladavajuće teorije Evolucije zvijezda, termonuklearno sagorijevanje (fuziju) materije potrebnu za toplotu zvijezda, utjecaj brzine kolapsa oblaka plina na temperaturu i starost zvijezda.

-Polazne osnove su da masa izravno određuje temperaturu zvijezde.

Velike zvijezde / mala tijela

Star Radius Sun 1 Temperature K

S Cassiopeiae  930 1.800
CW Leonis 700 2.200

-nasuprot

Star Mass M Sun Temperature K

2M1207 ~0,025 2550 ± 150
Teide 1 0,052 2600 ± 150
VHS 1256-1257 0,07-0,015 2.620 ± 140
Van Biesbroeck's star 0,075 2.600
DENIS 1048-1039 0,075 2.200
Teegarden's Star 0,08 2.637
DX Cancri 0,09 2.840
TVLM 513-46546 0,09 2.500
Wolf 359 0,09 2,800 ± 100
Gliese 777 0,09 5.417

Sve zvijezde iz List of the largest stars radijusa iznad 700 R Sunca su između 1.800 i 5.100°K sve su hladne zvijezde, uglavnom M tip.

-(velike zvijezde) nasuprot,  planeta i smeđih patuljaka koji su udaljeni od matične zvijezde (100 -740 AU) što  isključuje utjecaj zvijezde na temperaturu planeta ili patuljka.  (Planets shine by reflected light; starsshine by producing their own light)

Planet

Mass of Jupiter

Temperature K

Distance AU

GQ Lupi b 1-36 2650 ± 100 100
ROXs 42Bb 9 1,950-2,000  157
HD 106906 b 11 1.800 ~650
DH Tauri b 12 2.750 330
CT Chamaeleontis b 10,5-17  2.500 440
HD 44627 13-14 1.600-2.400 275
1RXS 1609 b 14 1.800 330
UScoCTIO 108 b 14 2.600 670
Oph 11 B 21 2.478 243
HIP 78530 b 24 2.700 740

Ovo su izraziti primjeri koji pokazuju da masa tijela nije odgovorna za različitu temperaturu zvijezda ili drugih tijela i da masa nije u direktnoj vezi sa velikim razlikama temperatura tijela.

-Ako pogledamo zvijezde slične mase (0,5 do 0,7 MSun …)

Star

Mass Sun 1

Temperature K

HD 149382 0,29-0,53 35.500±500
PG0112+104 0,5 30.000
40 Eridani B 0,5 16.500
Lacaillea 9352  0,503 3.626
L 97-12 0,59 5.700 ±90
Zeta Cygni B 0,6 12.000
Procion B 0,6 7.740
Van Maanen 2 0,68 6.220
HD 4628 0,7 5.829
G29-38 0,7 11.820

 

Sun 1 5.772
Sirius B 0,98 25.200
Gamma Piscium 1,03 4.885
Arcturus 1,08 4.286

 

VX Sagittarii 12 2.400 – 3.300
Antares 12,4 3.400
E Canis Majoris 12,6 22.900

 

μ Columbae 16 33.000
WR 2 16 141.000
VY Canis Majoris 17 3.490
Α Crucis α1 17,8 24.000

 

WR 102 19 210.000
WR 134 19 63.100
Deneb 19 8.525
η Canis Majores 19,19 15.000
Mu Cephei 19,2 3.750
HD 21389 19,3 9.730

 

WR 46 25 112.000
S Monocerotis  29,1 38.500

 

MU Normea 33,3 28.500
QU Normea 43 17.000
NML Cygni 50 3.834

Nekoliko primjera binarnih sustava

Star

Mass Sun 1

Temperature K

Sirius A 2,02 9.940
Sirius B 0,978 25.200

 

Alpha Crucis α1 17,8+6,05 24.000
Alpha Crucis α2 15,52 28.000

 

Epsilon Aurigae A 2,2-15 7.750
Epsilon Aurigae B 6-14 15.000

 

Procion A 1,499 6.350
Procion B 0,602 7.740

 

Castor A 2,76 10.286
Castor B 2,98 8.842
Castor C 0,5992 3.820

Promatrajući bazu podataka, tijela iste mase mogu imati potpuno različite temperature koje se kreću od M do O spektralnog tipa zvijezde (- WR 2, type WN4-s, 16 M Sun, temperature 141.000 K; -μ Columbae, type O, mass 16 M of Sun, temperature 33.000 K; –  VY Canis Majoris, type M, mass 17 M of Sun, temperature 3.490 K).
Iz primjera iste mase i različitih temperatura možemo isključiti da je za visinu temperature odgovorna termonuklearna fuzija unutar zvijezde. Ista ili slična masa i istovjetan kemijski sastav zvijezda mora imati i istu količinu termonuklearne fuzije materije, samim tim i sličnu visinu temperature. To uopće nije slučaj, to je vidljivo iz navedenih primjera.
Na isti način utvrđuje se da starost zvijezda nije vezana za visinu temperature. Slična masa unutar oblaka plina koji ima sličan kemijski sastav ( sličan kao kod zvijezda) mora poštovati iste principe, masu, zvjezdani sustav, istovjetan kemijski sastav planeta oko zvijezde i td, iz primjera je vidljivo nepoštivanje ovih (ili bilo kojih) pravila.

-Sljedećih nekoliko primjera povezuju Masu, radijus i temperaturu.

Star

Mass Sun 1

Raius Sun 1

Temperature K

Bellatrix 8,6 5,75 22.000
Alnitak Ab 14 ± 3 7,3 ± 1,0 29.000
Alnitak B 16 7,2 29.000
Alnitak Aa 33 ± 10 20,0 ± 3,2 29.500 ± 1000 
EZ Canis Majoris  19 2,65 89.100
AB7 WR 23 3,4 105.000
MU Normea 40 25 28.500
AB7 O 44 14 36.000
Melnick 42 189 21,1 47.300
R136a1 315 28.8-35.4 53.000 ± 3000

 

 

UY Scuti 7-10 1.708 ±192 3.365
Betelgeuse 11,6 887 ±203  3.590
VX Sagittarii 12 1.350–1.940 2.400-3.300
Antares 12,4 883 3.400
VY Canis Majoris 17 1.420 ±120 3.490
V602 Carinae 17,7 1.050 3.432
VV Cephei A 18,2 1.050 3.826
Mu Cephei 19,2 1.260 3.750
WOH G64 <25 1.540 3.200
NML Cygni 50 1.183 3.834

Ako je u relaciji masa/ radijus (Sun=1) masa veća od radijusa, temperature zvijezde su više, suprotno, ako je radijus veći od mase temperature su niže.

-Kada u promatranje uvrstimo rotaciju tijela oko osi

„The international team found the so-called blue hook stars throw off their cool outer layers late in life because they are rotating so rapidly, making them more luminous than usual.“
Uzorak obrađenih plavih zvijezda u ovome članku je iznad 3.700.

Star

Mass Sun 1

Radius Sun 1

Temperature K

Rotation speed

Arcturus 1,08 25,4 4.286 2,4  km/s
R Doradus 1,2 370± 50 2.740 340 day
HD 220074 1,2 49.7 ± 9.5 3.935 3 km/s
Kappa Persei 1,5 9 4.857 3 km/s
Aldebaran 1,5 44,2 3.910 634 day
Hamal 1,5 14,9 4.480 3,44 km/s
Iota Draconis 1,82 11,99 4.545 1,5 km/s
Pollux 2,04 8,8 4.666 2,8 km/s
Beta Ursae Minoris 2,2 42,6 4.030 8 km/s
Beta Andromedae 3-4 100 3.842 7,2 km/s
Betelgeuse 11,6 887 ±203  3.590 5 km/s

 

WR 102 19 0,39 210.000 120 km/s
IK Pegasi 1,65 1,6 7.000/35.000 <32,5
Alpha Pegasi 4,72 3,51 9.765 125 km/s
η Aurigae 5,4 3,25 17.201 95 km/s
Eta Ursae Majoris 6,1 3,4 16.823 150 km/s
Spica secondary 6,97 3,64 18.500 87 km/s
Spica primary 10,25 7,7 22.400 199 km/s
Gamma Cassiopeiae 17 10 25.000 432 km/s
Zeta Puppis 22,5 – 56,6 14-26 40.000-44.000 220 km/s
S Monocerotis 29,1 9,9 38.500 120 km/s
Alnilam 30-64,5 28,6-42 27.000 40-70 km/s
Alnitak Aa 33 ± 10 20.0 ± 3.2 29.000 110 ± 10 km/s

Rotacija zvijezde oko osi vezana je za radijus zvijezde. Brže rotacije smanjuju radijus zvijezde, odnosno promjer zvijezde je manji što je veća brzina rotacije.

Veća brzina rotacije oko osi i manji radijus zvijezde povezani su sa višom temperaturom (i višom površinskom gravitacijom), suprotno manje brzine rotacije omogućavaju veći promjer zvijezde, manje količine trenja i tlaka na materiju i stvaraju manje temperature.

Iz relacije masa/ radijus zvijezda imamo veću ili manju gustoću zvijezde. Gustoća ima svoju donju i gornju granicu. Materija ima stalnu težnju prema manjoj gustoći ( Sun 1,408 g/cm3), od ukupnog broja zvijezda Mliječnog puta 96,15 % su zvijezde niskih temperatura M, K i G tip sa temperaturom do ~ 6.000 K. Vrlo mali ili neznatan dio su ekstra vruće, vruće i tople zvijezde 3,85 % (O klasa ~0,00003%, bijeli patuljci, vrlo vjerojatno, slijede ovaj procent).

Unutar osporavanja starih teorija nije dopušteno svesti promatranje, utjecaja čimbenika na zvijezde, na masu, radijus, temperaturu i rotaciju tijela oko osi zbog stvaranja neprecizne slike kod statistike ostalih tijela. Rad koristiti samo kao grubi alat za brzo pozicioniranje zvijezde kao kontrolu kod očitanja mjerenja i ako postoje devijacije pristupiti utvrđivanju uzroka devijacije ili ponoviti mjerenja.

Na temperaturu i sjaj utječu i plimne sile iz većeg ili manjeg binarnog efekta, okoliš, gustoća (slojeva) plina između promatrača i zvijezde, brzina dotjecanja vanjske materije na tijelo, posebno u vrtlog ili ciklon na polovima zvijezde (na Zemlju, dnevno, padne ~140 tona svemirskog materijala), različite vrijednosti efekata mase i rotacije kod malih i kod velikih zvijezda.
Uvidom u podatke o masi tijela, samostalna tijela koja imaju veću masu imaju i višu temperaturu, ali je visina temperature ograničena  (S Cassiopeiae 3,5-10 M Sun,  Radius 930   R Sun, Temperatura 1.800 K,) i više je primjetna kod malih tijela u fazi taljenja tijela kod prelaska manjeg tijela u zvijezdu. ..

Korištene baze podataka Wikipedia, Wikiwand, exoplanet.eu, openexoplanetcatalogue i izvori koje koriste ove enciklopedije etc.

27.04.2017. g.

 

Nastavak, dodatne poveznice (03.05.2017)

Can we believe in data of measurements?

Dysnomia, the moon of Eris, is beyond our abilities to acquire data in a credible way (that is obvious when talking about the less distant object of Haumea), but it should not be forgotten that nowadays scientists introduce, with "a high probability“, "relevant“ data for the exoplanets that are tens and thousands of light-years away. Therefore, the measurements are unreliable and should be treated as such, i.e., with caution.“ http://www.svemir-ipaksevrti.com/Universe-and-rotation.html#working-temperatures-of-elements

Mass
Size and mass of very large stars: Most massive example, VY Canis Majoris (17 ± 8 M☉). Others are Rho Cassiopeiae (14-30 M☉), Betelgeuse (11.6 ± 5.0 M☉), and the blue Pistol Star (27.5 M☉). The Sun (1 M☉) Wikipedia

"A Beautiful Example" of Mathematics and Logic! Great mass has a small volume and vice versa. No wonder what about the density circulating fairy tale.

Type

Density [kg/m³]

Basalt magma 2650–2800
Andesite magma 2450–2500
Rhyolite magma 2180–2250

„Estimates of average density for the upper crust range between 2.69 and 2.74 g/cm3 and for lower crust between 3.0 and 3.25 g/cm3, Sun 1,408 g/cm3“.  Wikipedia

Increasing temperature decreases the density.

Quotations from Wikipedie

White dwarfs resist gravitational collapse primarily through electron degeneracy pressure. (By comparison, main sequence stars resist collapse through thermal pressure.) The Chandrasekhar limit is the mass above which electron degeneracy pressure in the star's core is insufficient to balance the star's own gravitational self-attraction. Consequently, white dwarfs with masses greater than the limit would be subject to further gravitational collapse, evolving into a different type of stellar remnant, such as a neutron star or black hole. (However, white dwarfs generally avoid this fate by exploding before they undergo collapse.) Those with masses under the limit remain stable as white dwarfs.
The currently accepted value of the limit is about 1.4 M.

Sirius B

This mass is packed into a volume roughly equal to the Earth's (radius 0,0084 ± 3%   ).  The current surface temperature is 25,200 K.  Because there is no internal heat source, Sirius B will steadily cool as the remaining heat is radiated into space over more than two billion years.
A white dwarf forms only after the star has evolved from the main sequence and then passed through a red-giant stage. This occurred when Sirius B was less than half its current age, around 120 million years ago. The original star had an estimated 5 M☉and was a B-type star (roughly B4–5) when it was still on the main sequence. While it passed through the red giant stage, Sirius B may have enriched the metallicity of its companion.

Procyon B

With a surface temperature of 7,740 K, it is also much cooler than Sirius B; this is a testament to its lesser mass and greater age. The mass of the progenitor star for Procyon B was about 2.59+0.22−0.18 M and it came to the end of its life some 1.19±0.11 Gyr ago, after a main-sequence lifetime of 680±170 Myr.

Van Maanen 2

Like other white dwarfs, it is a very dense star: its mass has been estimated to be about 68% of the Sun's, yet it has only 1% of the Sun's radius. The outer atmosphere has a temperature of approximately 6,220 K, which is relatively cool for a white dwarf. As all white dwarfs steadily radiate away their heat over time, this temperature can be used to estimate its age, thought to be around 3 billion years.
The progenitor of this white dwarf had an estimated 2.6 solar masses and remained on the main sequence for about 9 × 108 years. This gives the star a combined age of about 4.1 billion years. When this star left the main sequence, it expanded into a red giant that reached a maximum radius of 650 times the current radius of the Sun, or about 3 astronomical units

L 97-12

The mass of L 97-12 is 0.59 ± 0.01 Solar masses, and its surface gravity is 108.00 ± 0.02cm·s−2, or approximately 102,000 of Earth's, corresponding to a radius of 8,887 kilometres (5,522 miles), or 139% of Earth's.
L 97-12 has temperature 5,700 ± 90 K, almost like the Sun, and cooling age, i.e. age as degenerate star (not including lifetime as main-sequence star and as giant star) 2.65 ± 0.10 Gyr. Despite it is classified as "white dwarf", it should appear yellow, not white, nearly the same color as the Sun.

LP 145-141

LP 145-141 has only 75% of the Sun's mass, but it is the remnant of a massive main-sequence star that had an estimated 4.4 solar masses. While it was on the main sequence, it probably was a spectral class B star (in the range B4-B9). Most of the star's original mass was shed after it passed into the asymptotic giant branch stage, just prior to becoming a white dwarf. 

Wolf-Rayet star

The spectra indicate very high surface enhancement of heavy elements, depletion of hydrogen, and strong stellar winds. Their surface temperatures range from 30,000 K to around 200,000 K, hotter than almost all other stars.

WR 2 

the exact rotation rate is not known. Estimates range from 500 km/s

WR 46 
The effective temperature is over 110,000K, the luminosity greater than 600,000 times the solar luminosity (L☉), the mass around 25 times that of the Sun (M☉) and a radius of 2.9 times the solar radius (R☉). The terminal velocity of the stellar wind reaches 2450 km/s

WR 142

Details
Mass    20 M☉
Radius 0.40 R☉
Luminosity (bolometric)        245,000 L☉
Luminosity (visual, LV)         847  L☉
Temperature    200,000  K
Metallicity [Fe/H]       0.0  dex
Rotational velocity (v sin i)  1,000 km/s  

WR

Mass    9.0 ± 0.6  M☉
Radius 6 ± 3  R☉
Luminosity (bolometric)        170,000  L☉
Temperature 57,000  K
Age     3.5-5.5 Myr

O

Mass    28.5 ±1.1 M☉
Radius 17 ± 2 R☉
Luminosity (bolometric)        280,000  L☉
Temperature    35,000  K
Age     3.5 -5.5  Myr

The brightest member, γ² Velorum or γ Velorum A, is a spectroscopic binary composed of a blue supergiant of spectral class O7.5 (~30 M☉), and a massive Wolf-Rayet star (~9 M☉, originally ~35 M☉).  The binary has an orbital period of 78.5 days and separation varying from 0.8 to 1.6 astronomical units. 

WR stars

Mass loss is influenced by a star's rotation rate, especially strongly at low metallicity. Fast rotation contributes to mixing of core fusion products through the rest of the star, enhancing surface abundances of heavy elements, and driving mass loss

neutron star

As the star's core collapses, its rotation rate increases as a result of conservation of angular momentum, hence newly formed neutron stars rotate at up to several hundred times per second. Some neutron stars emit beams of electromagnetic radiation that make them detectable as pulsars.

WOH G64

The combination of the star's temperature and luminosity places it toward the upper right corner of the Hertzsprung–Russell diagram. The star's evolved state means that it can no longer hold on to its atmosphere due to low density, high radiation pressure

contrary to

Gravitational collapse is the contraction of an astronomical object due to the influence of its own gravity, which tends to draw matter inward toward the center of mass. Gravitational collapse is a fundamental mechanism for structure formation in the universe. Over time an initial, relatively smooth distribution of matter will collapse to form pockets of higher density, typically creating a hierarchy of condensed structures such as clusters of galaxies, stellar groups, stars and planets.
Etc.

 

2016

1. Prirodni sateliti i rotacija (The Roche limit out)

"The Roche limit for a rigid spherical satellite is the distance, d, from the primary at which the gravitational force on a test mass at the surface of the object is exactly equal to the tidal force pulling the mass away from the object

Roche limit Wikipedia

Pluto moon Styx is located just 42.656±78 km etc. Sidereal rotation period of Styx is 3.24 ± 0.07 d.

Ranije sam objavio da postoji mogućnost da udaljeni sateliti nekog tijela mogu imati svoje satelite, bazirajući tvrdnju na smanjenom utjecaju gravitacije sa zvijezde, nepravilnom obliku i niskim temperaturama koje pogoduju ostvarivanju samostalne rotacije. Samostalna rotacija je osnovni preduvjet postojanja orbita. Ovdje iznosim samo statistiku poznatih činjenica za satelite unutar našeg sustava.
Temperatura volumena u kojem je Merkurova orbita iznosi~85-100° Kelvina (mjeri se na tamnoj strani tijela), a ~4° K u Ortovom oblaku.

Merkur i Venera nemaju samostalnu rotaciju (kao Zemlja, Mars i dr.) i nemaju satelite. Zemlja i Mars imaju satelite sa sinkronom rotacijom. Ostali planeti imaju satelite sa sinkronom rotacijom koji su bliži planetu (unutarnji) ali imaju i vanjske satelite koji imaju vlastitu rotaciju tj. nisu sinkronizirani sa rotacijom planeta.

Vrlo važna činjenica je da sateliti nepravilnog oblika (npr. 148 x 85 x 62 kilometra) mogu biti unutarnji i imaju sinkronu rotaciju i mogu biti vanjski sa samostalnom rotacijom (najčešće kaotičnom radi nepravilnog oblika). Isto vrijedi i za satelite koji imaju pravilan loptast oblik. To jasno ukazuje da oblik tijela nije presudan za postojanje sinkrone i samostalne rotacije, već je za to odgovorna udaljenost satelita od planeta ili zvijezde.

Jupiterovi sateliti sa rotacijom (tz. nepravilni prirodni sateliti) počinju sa Themisto, Leda, Himalija, Lysithea … posljednji poznati su Megaclite i S/2003 J 2. Themisto je udaljen 7.391.650  kilometara (0.04941 AU) a  S/2003 J 2 30.290.846 km. 1

Saturnovi prirodni vanjski sateliti sa rotacijom počinju od satelita Kiviuq (udaljen oko 11.294.800 km) posljednji   poznati satelit je  Fornjot udaljen 24.504.879 km. 2

Uranovi prirodni sateliti sa rotacijom počinju sa Francisco koji je udaljen oko 4.276.000 km, završava sa Ferdinand koji je udaljen 20.900.000 km. 3

Neptunovi prirodni sateliti sa rotacijom počinju sa mjesecom Nereid (5.513.818 km.), završava sa mjesecom Neso (49.285.000 km.). 4

Pluton ima samo 5 poznatih satelita od kojih je samo Charon sinkroniziran, dok ostali imaju svoju rotaciju. 5

Podaci o vrsti satelita za ostala udaljenija tijela u Kuiperovom pojasu nisu još otkriveni.

Sagledavajući statistiku podataka za satelite vidimo da postoji čvrsto pravilo da su sateliti bliže planetu ili zvijezdi zarobljeni, odnosno nemaju samostalnu rotaciju koju imaju vanjski udaljeni sateliti. Ujedno primjećuje se trend da što je niža temperatura volumena broj  tijela sa rotacijom je veći.

Vidljivo je također da rotaciju ostvaruju sateliti pravilnog i nepravilnog oblika, kao i da su sinkronizirani sateliti istog tipa koji su bliže planetu, s tim da je tendencija da su manja tijela više nepravilnog oblika od većih, nepravilnost se gubi kod patuljastih planeta, dok kod planeta postoje samo pravilni oblik tijela sličan lopti.
Kako se radi o solidnom broju satelita koji imaju samostalnu rotaciju, treba naglasiti da postoji vrlo velika vjerojatnost da nekolicina njih imaju svoje satelite na što treba obratiti pozornost kod narednih astronomskih promatranja ovih objekata.


2. Zašto tijela imaju prsten, asteroidni pojas ili disk?

“Inside the Roche limit, orbiting material disperses and forms rings whereas outside the limit material tends to coalesce.
The Roche limit for a rigid spherical satellite is the distance, d, from the primary at which the gravitational force on a test mass at the surface of the object is exactly equal to the tidal force pulling the mass away from the object

Roche limit " Wikipedia. All out.

Prstene danas promatramo uglavnom kao ukras nekog tijela, povezujući ih isključivo sa sudarom tijela sa tijelom koje ima prsten. Nije ništa drugačije sa satelitima kao našim Mjesecom gdje je stajalište isto, sudar tijela veličine Marsa sa Zemljom (Theia) (ali zašto onda Zemlja nema prsten?). Oko nekih zvijezda postoje diskovi plina i prašine, njih se naziva proto zvijezde 6, što bi trebalo značiti da se one formiraju (tek) iz materije diska, ali previđaju činjenicu da u centru postoji zvijezda a disk je nastao kao proizvod odnosa materije i tijela u centru.

Prikupljeni podaci (Wikipedija) danas nisu više skromni, dostatni su da se njihovim proučavanjem utvrdi što su prsteni, kako nastaju i koji su razlozi njihovog postojanja.

U Sunčevom sustavu prstene imaju 4 plinovita velika planeta i dva manja tijela koji se svrstavaju u asteroide 7. Postoji i asteroidni pojas oko Sunca.

Chariklo
Chariklo Asteroid pics-about.space

Do danas je otkriveno oko 900 zvijezda koje imaju asteroidne pojaseve ili diskove okolo sebe (poznatije su: Beta Pictoris 8, 51 Ophiuchi, Tau Ceti, Fomalhaut, Epsilon Eridani, Zeta Leporis, Vega, Sunce …). Podaci iz našeg sustava daju osnovu uvida ali tek kada u promatranje uvrstimo i postojeće podatke od 900 zvijezda i većine galaksija, tada jasno vidimo da:

  1. Prsteni nastaju isključivo oko tijela koja imaju samostalnu rotaciju oko svoje osi.
  2. Veličina prstena u direktnoj je vezi sa masom, brzinom rotacije, visini temperature i količini materije u okolini tijela.
  3. Postojanje prstena nije zavisno o masi i brzini rotacije tijela.

Nije otkriveno ni jedno tijelo da ima prsten a nema svoju rotaciju. Taj zaključak nameću nepravilne galaksije koje nemaju svoju rotaciju i formiran centar (An irregular galaxy is a galaxy that does not have a distinct regular shape, unlike a spiral or an elliptical galaxy. Wikipedia), vidljivo je da nemaju prepoznatljivi oblik diska kao galaksije koje imaju centar i rotaciju oko svoje osi {galaksije koje imaju rotaciju oko osi (pravilne, koje imaju prepoznatljiv oblik) se sastoje od centra galaksije promjera do 30.000 9 svjetlosnih godina, oko centra formiran je prsten (spiralne galaksije) ili disk (eliptične galaksije) promjera do iznad 100.00010 svjetlosnih godina}. Ovdje možemo uključiti sve satelite u našem sustavu uključujući Merkur i Veneru (uz bitnu napomenu, da vrlo niske temperature i nepravilni oblik udaljenih satelita u Kuiperovom pojasu oko tijela mogu imati svoju rotaciju pa i tijela u orbiti oko toga satelita).

Velika većina zvijezda koje su do danas registrirane da imaju disk ili asteroidni pojas ili prsten su brzo rotirajuće zvijezde11 manjeg polumjera (relacija masa/polumjer u odnosu na Sunce) i veće površinske gravitacije (obrađeno u sljedećem naslovu). U našem sustavu plinoviti planeti su ujedno planeti sa bržom rotacijom i nižom temperaturom okoline. Ipak postoje i drugačiji rezultati. Prsteni postoje i kod tijela sa crvenim nijansama, nižim temperaturama od 5 ili 4.000°K (Beta Pictoris b …) što znači da ta tijela imaju sporiju rotaciju, imaju relativni polumjer veći od relativne mase (npr: tijelo mase 1,7 masa Sunca ima polumjer 2,3 polumjera Sunca) i niže površinske gravitacije. To nedvosmisleno ukazuje da ako postoji rotacija tijela postoji mogućnost formiranja prstena i drugih manjih tijela u orbiti oko njega.

Veća tijela (zvijezde, centri galaksija) i brža rotacija daju veće prstene a vrlo brza rotacija daje disk (eliptične galaksije i tako zvane proto zvijezde6).

Prsteni, asteroidni pojasevi i diskovi imaju svoje orbite i brzinu kretanja po orbitama koja se ne razlikuje od orbita drugih tijela, brža rotacija centralnog tijela, tijela bliže centralnom tijelu imaju veće orbitalne brzine koja opada udaljenošću od matičnog tijela, Ovdje  se mora napomenuti da kada se orbita nalazi u dijelu gdje  je temperatura ispod 4,21°K (zakon niskih temperatura) da tijela imaju veću  brzinu nego što im daje gravitacija matičnog tijela (Ortov oblak, rubovi  galaksija …).


3. Uzročna veza rotacije zvijezde sa temperaturom, gravitacijom, polumjerom i bojom zvijezde

Od najranije povijesti, ljudi promatraju zvijezde registrirajući njihov sjaj i boju. Danas službena znanost je zauzela stajalište da je sve oko zvijezde vezano za izgaranje njenih složenih čestica.12
Cilj ovog članka je osvijetliti ovu materiju iz realnog kuta kroz dokaze koji su opće poznati i dostupni na stranicama Wikipedije. Za okvir kao i do sada uzimam http://www.svemir-ipaksevrti.com/the-Universe-rotating.html

 

Zvijezda    Star

Temperatura K

Rotacija Rotation

Masa/S Mass

Radijus/S

Povr.gravit. cgs

1

R Doradus

2.740±190

340 days

1,2

370±50

  /

2

Betelgeuse

3.140-3641

5 km/sek

7,7-20

950-1200

0,5

3

Aldebaran

3.910

643 days

1,5±0,3

44,2±0,9

1,59

4

Arkturus

4.286±30

2,4±1,0 d

1.08±0,06

25,4±0,2

  /

5

Pollux

4.666±95

558 d

2.04±0,3

8.8±0,1

2,685

6

Fomalhaut b

4.711

2,93 km/s

0,725

0,629

  /

7

Sunce

5.778

25,38-34,4 d

1

1

28,02g

8

Polaris

6.015

119 d

4,5

46±3

2.2

9

Procyon

6530±50

23 d

1,499

2,048

3,96

10

Canopus

7.350

8,0 km/sek

9,0-10,6

71,4±4,0

2,1

11

Beta Pictoris

8.052

130 km/sek

1,75

1,8

4,15

12

Denebola

8.500

128    „

1,78

1.728

4,0

13

Fomalhaut

8.590

93 km/sec

1,92

1,842

4,21

14

Vega

9.692±180

12,5 h (sati)

2,135

2,36x2,81

4,1

15

Sirijus a

9.940

225-250km/s

2.02

1,711

4,33

16

Castor  α Gem Aa

10.286

18 km/sek

2,76

2,4

4,2

17

Pleione 28 Tau

12.000

329 km/sek

3,4

3,2

  /

18

Regulus

12.460±200

347 km/sek

3,8

3,092

3,54

19

Albireo B

13.200±600

<0,6 days

3,7

2,7

4,00

20

Achernar

~15.000

250 km/sek

6,7

7,3x11,4

3,5

21

Antares

18.500

250 km/sek

7,2

5,2

3,9

22

Sirijus b

25.200

  /

0,978

0,0084

8,57

23

Mintaka

29.500±500

130±10km/s

24

16,5

3,37

- podaci Wikipedija

Temperatura/brzina rotacije zvijezde

Zvijezde u pravilu ako imaju nižu temperaturu imaju sporiju vrtnju i boja im je crvenih nijansi. Kako raste temperatura raste i brzina rotacije oko osi a boja zvijezde preko žute prelazi u bijelu i plavu10. Iako su zvijezde bitno različitih masa strogo prate ovu pravilnost uz vrlo malo izuzetaka.

Masa/radijus

Na sličan način se ponaša i radijus zvijezde (masa /radijus) ako je temperatura niža radijus je veći a sa porastom temperature i rotacije polumjer se smanjuje.

Rotacija i temperatura/površinska gravitacija

Niže temperature i sporija vrtnja znači i nižu površinsku gravitaciju, dok viša temperatura i brža rotacija daju višu površinsku gravitaciju. Postoje izraziti ili tipični predstavnici gore navedenih pravila ali ima i manje tipičnih zvijezda koje ipak slijede pravilnost. Ne može se dogoditi da zvijezda iz prve trećine ima imalo slične podatke sa zvijezdama posljednje trećine.

Spisak zvijezda se može proširiti na sve preostale ali on bi poštovao parametre iz tabele koja je odabrana nasumično izostavljajući zvijezde koje nemaju objavljene gore tražene vrijednosti podataka. Tabela sadrži podatke koji su usporedivi, mali raspon mase iako bitno ne mijenja pravilnost i vrlo veliki raspon (Lacaille 876013 T 3.800 K, brzina rotacije 3,3 km/sek, masa o,6, radijus 0,51, površinska gravitacija 4,78 (? podaci se vežu za dogovor da su male zvijezde patuljci i pridodaje im se velika površinska gravitacija nerezonski, dok drugi podaci su u skladu sa pravilom)).
Vidimo da je masa mala 0,6, gravitacija treba biti u skladu sa masom i brzinom rotacije 3,3 km/sek ili oko 15 dana, ta vrijednost mora biti ispod 2 CGS.
Na osnovu ovih podataka u vrlo visokom postotku mogu se uz posjedovanje dvaju parametara utvrditi vrlo precizno preostali parametri (ako znate (relativnu veličinu, u odnosu na Sunce) masu i polumjer, masu i površinsku gravitaciju, masu i rotaciju i td.).


4. Uzročna veza prostora i odsutnosti svjetlosti  u Svemiru

Provedeno istraživanje (2003-2015) imalo je za cilj dokazati zašto je prostor između svemirskih tijela taman, pronaći dokaze da taj prostor nije prazan, utvrditi njegove karakteristike, odgovoriti na pitanje da li ima interakcije zračenja i prostora i razmotriti koji su razlozi temperaturnim razlikama unutar Svemira.

Na putu do našeg planeta, svjetlost sa Sunca prolazi kroz vrlo očitu preobrazbu. Vidljiva je na zvijezdi i na Zemlji, ali nije vidljiva između ova dva tijela. Odmah izvan atmosfere Zemlje nema vidljive svjetlosti. Padanje vidljivosti u direktnoj vezi je sa gustoćom atmosfere, što je atmosfera rjeđa svjetlosti je manje a tama se povećava.

Povezujući ovu činjenicu sa drugim tijelima našeg sustava nalazimo da je ponašanje za tijela sa atmosferom identično, a tijela bez ili sa vrlo neznatnom atmosferom imaju samo svijetlu površinu na koju se odmah nastavlja polje bez svjetlosti.

Promatrajući komete vidimo da stvaraju vidljivi rep kada prilaze zvijezdi, to je vidljivi primjer za promatranje prelaza tijela bez atmosfere prema tijelima sa atmosferom. U polaganoj  transformaciji  kometa pratimo proces koji pokazuje da se svjetlost pojavljuje sa pojavljivanjem vidljive materije, ne sama po sebi. Ponašanje prostora kod sraza sa zračenjima, na ovoj razini promatranja, je suprotno ponašanju vidljive materije. Prostor je taman a materija je vidljiva. Putujući sa izvora (zvijezde) zračenja ne staraju odnos sa prostorom koji bi rezultirao svjetlošću, a u srazu sa vidljivom materijom nastaje fenomen svjetlosti. Promatranja unutar prostora cijelog Svemira podržavaju ovako viđenje, kada na vidljivu materiju  djeluju  zračenja sa zvijezde nastaje svjetlost a preostali prostor, bez vidljive materije, je taman i naslanja se izravno na vidljivu materiju.

Kod  daljnjeg istraživanja prostora pažnja je usmjerena na moguću interakciju zračenja i prostora što bi rezultiralo isključivanjem promatranja prostora kao praznog. Prazan prostor nema interakciju sa zračenjima, prazan je.

Zračenja sa Sunca nemaju istu vrijednost u prostoru, intenzitet (snaga) im slabi udaljenošću od izvora. Tlak elektromagnetskog zračenja na udaljenosti od 0,10 AU od Sunca je (µPa (µN/m²) i (N/km²))  915, na Merkuru 43,3, Zemlji 9,15, Jupiteru 0,34 ili prema lbf/mi² na 0,10 AU 526,  na Merkuru 24,9, na Zemlji 5,26,  na Jupiteru 0,1914.

Srednje sunčevo (intenzitet) zračenje (W/m2) na Merkuru je 9.116,4, na Zemlji 1.366,1, na Jupiteru 50,5, na Plutonu 0,878 15.

Interakcija  prostora i zračenja direktno se odražava na temperaturu tijela koja na površini tijela iznosi °Kelvina: Merkur 440, Zemlja 288, Jupiter 152… 16 Prostor oko tijela ima istu krivulju pada od Sunca prema kraju sunčevog sustava, jednako je sa tamnom stranom planeta na Merkuru je najniža temperatura 100° Kelvina, Uran 49°, Pluton 28°, Ortov oblak 4° Kelvina.  U promatranju treba kompenzirati atmosferu i unutarnju temperaturu tijela kao ometajući faktor dobivanja usporednih podataka, ali i bez toga je jasno vidljivo da krivulja opadanja učinka zračenja prati udaljenost od izvora.

Prostor ostvaruje interakciju sa zračenjima. Gdje su najjača zračenja, temperatura prostora je veća, što se više udaljavamo od izvora ona opada i teži prema apsolutnoj nuli. Utjecaj zračenja se manifestira istom padajućom krivuljom i na suprotnoj strani tijela gdje temperaturu ne možemo uzročno vezati za solarni vjetar ili visoko energetske čestice.

Provjerom ponašanja nekih medija vidljive materije (voda ..) registriramo da najviša temperatura medija je na površini gdje dolazi do sraza zračenja sa materijom, što je najbliže izvoru zračenja i da joj vrijednosti padaju što se udaljenost povećava (na dnu oceana je 0 do 3°Celzija)  17. Imajući u vidu ometajuće čimbenike (gustoću …), vidimo da je sličnost polja nevidljive materije i nekih medija vidljive materije očita i usporediva, to ukazuje da prostor u kojem obitava vidljiva materija je ispunjen materijom, a neke njene vrijednosti  mjerimo već dosta dugo.(14, 15, 16)

Niske temperatura su zaslužne za neke neobične zakone unutar svemira. Uslijed gravitacionih efekata, tijela bliže centralnom tijelu (zvijezdi ili centru galaksije) se, radi jačeg djelovanja gravitacije, brže vrte oko centralnog tijela od udaljenijih tijela, ali na obodu sustava zvijezde i galaksije to pravilo isključuje niska temperatura. Kada temperatura opadne ispod kritične točke 4,21°Kalvina omogućava tijelima da uz djelovanje slabije gravitacije ostvari veće brzine po orbitama od tijela sa višim temperaturama. Osim što to registriramo na obodu galaksija, to vidimo i u našem sustavu, indirektno pomoću  tijela koja pristižu iz Ortovog oblaka prema unutrašnjosti sustava, ona imaju veće brzine od Plutona i tijela u Kuiperovom pojasu, neka su najbrža tijela u našem sustavu 18 (Hale-Bopp 52,5 km/sek, Haleyeva kometa 66, Shoemaker-Levy je udarila u Jupiter pri brzini od ~58 km/sek …)19. Kritična točka temperature koja dovodi do pojačavanja utjecaja gravitacije je točka vrelišta helija 4,21°Kalvina 20.

-------------------------------------------

1.  https://en.wikipedia.org/wiki/Moons_of_Jupiter#List
2.  https://en.wikipedia.org/wiki/Moons_of_Saturn#List
3.  https://en.wikipedia.org/wiki/Moons_of_Uranus#List
4.  https://en.wikipedia.org/wiki/Moons_of_Neptune#List
5.  https://en.wikipedia.org/wiki/Moons_of_Pluto#List
6.  https://en.wikipedia.org/wiki/Protostar#Classes_of_protostars
7.  https://en.wikipedia.org/wiki/10199_Chariklo
8.  https://en.wikipedia.org/wiki/Beta_Pictoris#Debris_disks
9.  http://www.astrodigital.org/astronomy/milkywaygalaxy.html
10. http://phys.org/news/2015-06-blue-stars-unusually-hot.html
11.https://en.wikipedia.org/wiki/Andromeda_Galaxy#Structure
12. https://en.wikipedia.org/wiki/Supernova#Role_in_stellar_evolution
13. https://en.wikipedia.org/wiki/Lacaille_8760
14. https://hr.wikipedia.org/wiki/Tlak_elektromagnetskog_zra%C4%8Denja
15.http://www.pveducation.org/pvcdrom/properties-of-sunlight/solar-radiation-in-space
16.https://es.wikipedia.org/wiki/Anexo:Datos_de_los_planetas_del_sistema_solar
17.http://eesc.columbia.edu/courses/ees/climate/lectures/o_strat.html
18http://www.svemir-ipaksevrti.com/Universe-and-rotation.html#Processes
19.https://en.wikipedia.org/wiki/Halley%27s_Comet
20.https://en.wikipedia.org/wiki/Helium


5. Što nam otkrivaju pozadinska zračenja?

Već nekoliko decenija se trudimo da unaprijedimo naše instrumente kako bismo „vidjeli Big Bang“. Instrumenti su se višestruko usavršili i postali osjetljiviji ali pomaci su minimalni. Najhrabriji tvrde da su granicu od 400.000 svjetlosnih godina od „Big Banga“  spustili na 300.000, što je i da je točno minorna vrijednost za trud uložen posljednjih 50 godina poboljšanja osjetljivosti instrumenata.
O pozadinskom zračenju počelo se je govoriti 1948 godine da bi Arno Allan Penzias i Robert Woodrow Wilson 1964 dokazali, otkrićem, njihovo stvarno postojanje.

O nelogičnostima vezanih za prezentaciju što pozadinska zračenja znače naveo sam (između ostalog) u članku „Zašto teleskopi lažu“.
Citat: „Slično je i sa napravama za mjerenje pozadinskog zračenja kojima se procjenjuje udaljenost od izvora do naprave, odnosno Zemlje.

Pretpostavimo da je ono od Velikog praska. Ako zračenja (pozadinska) od prije 13 milijardi godina putuje brzinom svjetlosti, a materija u najpovoljnijem slučaju 10 % sporije, a kreću iz istog mjesta, kako se sada susreću, po kojoj matematici?

Pozadinsko zračenje stiže sa udaljenosti 13,7 milijardi godina svjetlosti i ti podatci se podudaraju sa udaljenošću najudaljenijih promatranih svemirskih tijela, ona (pozadinska zračenja) stižu sa kraja svemira…“

Raspon temperature pozadinskih zračenja 2,4 do 2,7° Kelvina je ključ koji nam pomaže otkriti njihovo podrijetlo. Kada instrumentima ili okom pogledamo noćno nebo vidimo da postoji različiti intenzitet zračenja koji dolazi sa zvijezda i to odmah povezujemo sa,  da su zvijezde različitih veličina, sjaja i udaljenosti. Ništa drugačije nije ni sa pozadinskim zračenjima koja pokazuju različitu udaljenost, sjaj i veličinu objekata izvan našeg svemira koji zrače. Ujedno iz podatka da pozadinska zračenja dolaze iz svih pravaca, vidimo da je cjelokupan volumen oko našeg Svemira pokriven tim objektima, a raspon temperature pokazuje njihovu strukturu po dubini volumena.

Otkrićem pozadinskih zračenja otkrili smo da naš Svemir nije usamljen već da je dio veće cjeline za koju već duže vrijeme iz ovih ili onih razloga koristimo termin Multisvemir. Iz dokaza da se rotiraju sustavi zvijezda, klasteri zvijezda, galaksije te klasteri galaksija vidimo prepoznatljiv obrazac za rekonstrukciju šireg volumena koji okružuje naš svemir. Pomoću dokaza opadanja temperatura kako udaljenost raste od izvora zračenja (zvijezda) možemo rekonstruirati dinamiku i pravila ponašanja objekata u novom volumenu. Što su tijela udaljenija temperatura je niža i teži apsolutnoj nuli a objekti povećavaju brzinu, zato su tijela unutar novog volumena brža kako udaljenost raste.


6. Pluton nema prsten!?

ZNANOST wduckss

Sada je potpuno izvjesno da oko Plutona nema prstena (potvrdila NASA), koje su znanstvenici uzimali zdravo za gotovo. Prvi puta sam u www.vijesti.me 12.7.2012 08:32 objavio procjenu (izračun) da je gotovo zanemariva mogućnost da Pluton ima prsten, o tome sam pisao i ovdje: 
( Do neke sljedeće prilike, možda već kada misija Novi horizonti stigne do Plutona (proljeće 2015.) da se uvjerimo da on nema prstene. Proračuni su jasni: mala brzina vrtnje oko osi, mala masa i pored vrlo povoljne niske temperature = nema prstena, ali treba napomenuti da su vrijednosti granične što pokazuje masa njegovih satelita koji su masom u odnosu na matični planet daleko iznad prosjeka ostalih 8 planeta i Sunca.) u ožujku 2014. u uvodu za članak: Što ako doista registriramo valove koji stižu iz prošlosti?

Znanstvenici su se rukovodili „znanstvenom“ metodom, ako prstene imaju Jupiter, Saturn, Uran i Neptun „čista je logika“ da ga ima i Pluton. Ništa ne bi bilo čudno da se oni nisu počeli javno hvaliti kako je to potpuno sigurna stvar snimajući „znanstvene“ emisije na televiziji (vidi http://www.vijesti.me/caffe/oko-plutona-kruzi-ipak-pet-satelita-82400u komentaru na članak iz 2012.).

Kada su vam argumenti: mora imati jer to je slijed, ne bi bili korektno da su pogodili kao ćorava kokoš zrno žita, već su se pošteno obrukali i sada (kao i uvijek u slučaju poraza) nude objašnjenja (nesuvisla) da Charon je uzrokom njihovih problema. Kod Saturna znanstvenici kažu da su sateliti čuvari prstena, da bi se bez njih raspali, a sada imamo potpuno suprotan pristup, tj. da su uzrokom njihovog nepostojanja.

Radeći procjenu o mogućnosti postojanja prstena oko Plutona (osim da kada „znanost“ nešto tvrdi unaprijed, to mora biti pogrešno) uzeo sam : da Pluton ima malu masu (koja i nije bitan čimbenik za formiranje prstena), da mu je vrtnja oko osi vrlo mala (6,4 dana) te da je temperatura znatno niža od plinovitih planeta.

U procjenu sam morao uvrstiti da Pluton i pored male mase i spore vrtnje uz povoljne niske temperature ima relativno više mase satelita od ostalih planeta ( relacija: masa planeta/ masu satelita).
Ništa osim niske temperature nije upućivalo na postojanje prstena kao ni oblaka čestica koje kruže oko njega (najnovija potraga New Horizont).
U međuvremenu je nađen asteroid sa prstenom (Chariklo) pa je procjena mogla dati istu vrijednost kada bih izostavio utjecaj mase tijela na formiranje prstena. Glavni čimbenici su brzina vrtnje (90%) i visina temperature okoliša.

Ujedno na kometu 67P/Churyumov-Gerasimenko Sonda Philae je pronašla tijela koja obilaze oko kometa u pravilnim orbitama čime je potvrđeno da „ tijela koja imaju vrtnju imaju sposobnost zarobljavati manja tijela u orbite oko sebe (duž ekvatora)“ što je također bilo objavljeno ovdje u članku „ Znamo li sve o Sunčevom sustavu?. I ovo je ( Rosetta tracks debris around comet.) za znanost prvorazredno iznenađenje. Ne može se očekivati dobivanje pozitivnih rezultata kada rotaciju tijela oko svoje osi uopće ne uzimate kao osnovu za sve izračune što nas čeka u svemirskom prostranstvu.

Iz navedenih razloga postaje jasno zašto usprkos velikom poboljšanju instrumenata ne dobivamo željene nego adekvatne rezultate.


7. Povratni utjecaj ciklona na rotaciju zvijezde

Danas je apsolvirano, da su cikloni povezani sa rotacijom svemirskih tijela. Istraživanja su potvrdila postojanje ciklona na polovima plinovitih planeta i Sunca, ali i promatranja neosporno upućuju na njihovo postojanje u centrima galaksija, tz pulsarima i neutronskim zvijezdama. Rotacija oko osi je svojstvena svakoj zvijezdi bez iznimki, klasterima zvijezda, većini galaksija i klastera galaksija.

Rotacija tijela oko svoje osi je opće zastupljena u Svemiru.
Kada rotira neko tijelo sa njim rotiraju i njegove privlačne sile čiji je domet neograničen, ali pada kvadratom udaljenosti, odnosno utjecaj privlačnih sila pada kako se udaljenost povećava. Iako su privlačne sile minorne već nakon udaljenosti od jedne svjetlosne godine one igraju vrlo bitnu ulogu u slaganju sustava. Sve treba promatrati kroz vrlo veliki period vremena. Što je protok vremena duži sustavi su uređeniji.

cikloni-na-polovima

Svako tijelo je slojevito zbog različitih tlačnih sila po dubini tijela, gdje su najveće tlačne sile tu je materija najgušća, to je u centrima tijela. Ovdje nije riječ da u centrima tijela imamo željezo ili druge guste metale, ista materija je gušća  u centru od površinskog sloja.

Cikloni su posljedica rotacije tekućeg (i plinovitog) tijela.

Kod većine zvijezda cikloni su relativno plitki i ne prodiru duboko u tijelo jer su većina zvijezda naše galaksije (što je vjerojatno nekakav prosjek za Svemir) sporo rotirajuće crvene zvijezde (70 % ukupnih zvijezda u našoj galaksiji su male crvene , sporo rotirajuće zvijezde, tome možemo dodati i ostale crvene i žute zvijezde).
Protokom vremena cikloni uslijed usisavanja toplije materije na dnu ciklona i hladnije na vrhu počinju igrati vrlo zapaženu ulogu kod oblikovanja tijela. Njegova rotacija je brža od rotacije okolne materije  koja lagano ubrzava djelovanjem ciklona što protokom vremena se mjeri različitom brzinom materije tijela na polovima od ekvatora. Ovo je ujedno i prevladavajući proces zvijezda, ali ne i jedini.

Djelovanje ciklona odvija se i na dublje slojeve tijela gdje ciklon usisavajući toplu materiju svojom rotacijom djeluje na unutarnji sloj koji također ubrzava, u početku sporije, ali vremenom ili uslijed vanjskog djelovanja ubrzanje je veće a ciklone su značajnije. To je ujedno razlog zašto češće eksplodiraju brzo rotirajuće zvijezde dok je to rijetka pojava za crvene zvijezde. Veći ciklon prodire dublje u tijelo zvijezde. Kada usisa veći objekt on eksplodira u slojevima daleko ispod površine što može prouzročiti eksploziju cijele zvijezde. Kod eksplozije jasno prepoznajemo kretanje udarnog vala kroz polove zvijezde što je poveznica sa ciklonom.

Prenoseći ovo na centre galaksija možemo doći do vrlo sličnih rezultata, kao: vrlo je mali broj eliptičnih ili brzo rotirajućih galaksija. Bitna razlika je, da nema tijela dostatne i odgovarajuće veličine koja bi mogla aktivirati eksploziju centra galaksije.

Da su fuzija, fisija i sagorijevanje materije prisutne u realnosti, tada bi centri galaksija davno postali vrlo velike Super Nove, ali se to ne događa u svemiru niti pri sudaru galaksija.  


8. Vidjeli su crnu rupu na djelu! …? 

ZNANOST wduckss

Black Hole's Rejected Snack Becomes Science Goldmine

„At the time, it was assumed G2 was composed of a nebulous collection of stellar gases. It was also assumed that, while undergoing extreme tidal warping, the cloud would be stretched out like a long noodle, with tendrils being sucked into the black hole’s accretion disk. ..
But… nothing happened.“  http://www.space.com/31524-black-holes-rejected-snack-becomes-science-goldmine.html itd

tz. crna rupa
Primjedba W.Duckss: Udaljenost od pola do pola iznosi ~30.000 svjetlosnih godina (oko je manje od svjetlosne godine)

Kada čitamo članke pokušavamo shvatiti što nam poručuju i koje novosti donosi. Mali dio nas provjeri podatke kroz postojeće podatke.

Službeno stajalište je: Super masivna crna rupa veličine je ~ 0,001-400 AU. https://en.wikipedia.org/wiki/Black_hole#Physical_properties
Promjer centra naše galaksije po ekvatoru je 40.000, a od pola do pola 30.000 svjetlosnih godina. http://www.astrodigital.org/astronomy/milkywaygalaxy.html

Usporedbe radi, jedna svjetlosna godina iznosi 9,461 × 10 ^ 12 Km, jedna AU (AJ) je ~150 milijuna Km. Najbliža zvijezda Zemlji, osim Sunca, je Proksima Kentauri (Proxima Centauri) koja je udaljena 4,3 SG (svjetlosne godine).

Sve i da imamo unutar centra naše galaksije (maksimalnu) super masivnu crnu rupu ona se nalazi udaljena od površinskog sloja centra galaksije 15.000 (od pola) odnosno 20.000 (od ekvatora) svjetlosnih godina, prekrivena bi bila sa slojem materije debelim 15-20.000 svjetlosnih godina.  

Sada kada su dokazi na jednom mjestu možemo se zapitati o čemu to oni pišu, kakve su to nebuloze?  Provjerava li to tko i gdje je recenzija?
Naviknuti smo (naučili su nas) slušati znanstvenike i vjerovati im jer oni su autoriteti, nema se tu što provjeravati. Stvarnost je grubo drugačija. Vjerodostojnost znanstvenih članaka je vrlo upitna, i ne možete čitati znanstvena štiva kao zakon, već morate imati vrlo visoku dozu skepse.

U istom rangu je i informacija o prvom promatranju kako „crna rupa „ guta zvijezdu. Zadnji kontakt sa zvijezdom može biti udaljen nekoliko desetaka tisuća svjetlosnih godina od njihove zacrtane crne rupe. Kako mogu onda tvrditi da zvijezda ima kontakt sa zamišljenim objektom na ovolikoj udaljenosti? Teleportacija nije usavršena ni u mašti da prenosi objekte na tu udaljenost, posebno tolike mase.

Ako je promatran događaj da zvijezda nestaje na vrhu pola centra galaksije onda mora postojati realan razlog koji je u skladu sa postojećim dokazima i zakonima fizike. Vrtnja tijela (centra galaksije) stvara na polovima ciklone, ujedno ih registriramo na polovima plinovitih planeta i Sunca. Jedino oni mogu biti odgovorni za događaje koje ne pokrivaju  izmišljena crna rupa i nepostojeća teleportacija.


9. Zašto nije ista atmosfera na svim tijelima našeg sustava?

Položaj tijela (lokacija) određuju koji će geološki procesi biti prisutni. Vulkane imamo na unutarnjim tijelima sustava, dok izbacivanje hladne (ledene) materije nalazimo kod tijela u vanjskom pojasu koji je značajno hladniji od unutarnjeg. Treba napomenuti da se promatranje odnosi na postojeće stanje u sustavu. Ono nikako nije moralo imati ovakav raspored tijela u pogledu mase, lokacije, atmosfere itd. Stanje je posljedica događanja kroz povijest unutar nekog sustava. Očiti dokaz za to su viđeni kod drugih sustava koji imaju planete (egzo planeti) ili gdje oko zvijezde imamo zvijezde (Sirijus, Sirijus A i B, itd.).

Nastanak atmosfere je u direktnoj vezi sa različitim geološkim procesima: vulkani, ledeno izbacivanje materije, zarobljavanjem čestica nove materije, djelovanjem intenzivnog zračenja, djelovanje privlačnih sila dvaju i više tijela jednih na druge, rotacija tijela kada dolazi do različitih temperatura dana i noći, stalno bombardiranje drugih manjih i većih tijela, nagib tijela i oblik, izmjena godišnjih doba itd. Ovdje posebno treba izdvojiti starost tijela iako o tome neće biti govora.

Kod formiranja atmosfere unutarnjih tijela uz količinu geoloških procesa treba imati u vidu sljedeće: „Dušik ne gori i ne podržava gorenje. Nešto je lakši od zraka i slabo je topljiv u vodi, te kemijski inertan. …Od ukupne količine ugljika na Zemlji, 99,8% je vezano u mineralima, uglavnom karbonatima… Samo 0,01% ugljika vezano je u živim bićima. … Ugljik, poslije vodika, tvori više spojeva nego svi ostali kemijski elementi zajedno.“ Wikipedija

Iako CO2 je zajednički za sva tri planeta sa atmosferom razlike su nastale uslijed udaljenosti od Sunca, rotacije , mase koji su doveli do različitih geoloških procesa. Blizina Sunca i nedostatak rotacije i pored slične mase, atmosfera Venere je CO2 96,5% a dušik 3,5%. Rotacija Zemlje, izmjena godišnjih doba,  binarni odnos sa Mjesecom i hladniji okoliš (od Venere) su pogodni za nastajanje vode koja kao kiša uklanja CO2 iz atmosfere. Profitirali su dušik 78% i kisik 21%. Nedostatna masa Marsa (izostaju dinamični geološki procesi stvaranja atmosfere) za posljedicu ima atmosferu u formiranju CO2; 95,97%, dušik 1,81%, argon 1,93%.. . Churyumov–Gerasimenko komet je prelazno tijelo koje dijelom spada u unutarnje (Perihel 1.2432 AJ ) i vanjskom pojasu  (Afel 5,6829 AJ). Mali masom uz rotaciju i različitu udaljenost od Sunca ima slobodnih čestica kisika i dušika a karbonatnog je sastava uz malo prisutne vode itd.

titan

Tijela u vanjskom pojasu koji je hladan dijelimo na velike plinovite planete i ostala tijela.
Titanova atmosfera se sastoji od: Stratosphere: 98.4%  nitrogen  (N2) 1.4%  methane  (CH4),  0.2%  hydrogen  (H2);  Lower  troposphere:  95.0% N2, 4.9% CH4, Wikipedia , a slična je atmosfera i na Plutonu, samo znatno tanja. Iz velike prisutnosti metana vidljivo je da nema vode u kružnom procesu da smanji tako visok udio matana u atmosferi. Zajedničko za Titan i Pluton je naglašeni binarni sustav koji ubrzava geološke procese. Za veće geološke aktivnosti veliku ulogu igra masa i struktura tijela. Veća masa je manje kompaktna i podložna je lakšem miješanju (radu) što je najčešće dostatno da neki element ili spoj promijeni agregatno stanje i proizvede ledeno izbijanje materije ( ledeni vulkan ili ledeni gejzir). Izbijanje materije imamo na Plutonu gdje je maksimalna temperatura planeta -210 C (pri ovoj temperaturi dušik postaje tekućina).

Na hladnijim tijelima imamo elemente i spojeve niskog tališta i vrelišta (N2, CH4,…), dok toplija tijela, Venera, Mars, Zemlja ((nekad je i atmosfera Zemlje bila uglavnom od CO2)  („To je dovelo do stvaranja "druge atmosfere" koja je u početku bila sastavljena od ugljikovog dioksida i dušika  uz nešto vodene pare  ali praktički bez .“ Wikipedia )) stvaraju atmosferu iz kružnog toka ugljika (CO2, CO, karbonati …). Zajedničko svim tijelima (uz dvije iznimke) je vodik, kisik, dušik i ugljik, ali iz gore navedenih razloga zastupljenost im je različita. (Sastav Saturnove atmosfere (volumenski: ≈ 96% vodik (H2), 3% ≈ helij (He) ≈ 0.4%, metan (CH4) ≈ 0.01% amonijak (NH3) ≈ 0.01%, deuterij (HD). Led: amonijak (NH3), vodena para (H2O), amonijev hydrosulfide (NH4SH) Wikipedia))

Radni elementi vodik, helij, dušik i ugljik stvaraju atmosferu prema uvjetima gdje se odvija nastajanje.


10. Zašto željezo nije potonulo kada je Zemlja bila vrela? 
ZNANOST
wduckss

Iako se polako napušta, teorija o postanku Zemlje koja je u početku bila vrela i postupno se hladila još uvijek je ona prevlađujuća. U toj tezi (naravno netočnoj) našlo se je obrazloženje o potonuću željeza prema centru Zemlje, što je bila „jasna potvrda“, da se jezgra Zemlje sastoji od rastaljenog željeza, jer je jezgra gušća od ostatka Zemlje ( Tlak u centru veći je od 3 do 4 milijuna bara, a temperatura se kreće od 3 000 do 4 000 K. Smatra se da je jezgra sastavljena od željeza i nikla, a plašt od silikatnih minerala. Wikipedija).

sastav-Zemlje

Gustoću jezgre nikako nije potrebno vezati za teški i gusti element željezo kada je svakome danas jasno da uslijed pritiska uvijek imamo gušći sloj iste materije na dnu nego na vrhu. To se vidi iz tablice na Wikipedijihttps://en.wikipedia.org/wiki/Earth#Internal_structure i bilo bi vrlo zanimljivo poredati slojeve prema gustoći određenih atoma. 

Tlo po kojem hodamo ili kora planeta ima najveću raznovrsnost prirodnih elemenata koja opada prema nižim slojevima. Iz sastava magme ili bazaltnih stijena vidimo da su slojevi gornji plašt i plašt osiromašeni za veliki niz elemenata kojih imamo u kori. U sva tri ova gornja sloja prisutno je željezo koje ipak nije potonulo jer nije upoznato sa teorijom potonuća.

Kada tu pridodamo i sastav zvijezda (koji je izmjeren spektroskopijom) gdje su zastupljeni samo vodik i helij i složeniji atomi samo u tragovima otkrivamo da kako temperatura raste (ona iznad točke taljenja elemenata) složenost atoma je manja i na kraju ostaju stalno vodik i manji udio helija. 

Sliku možemo i proširiti na geologiju našeg planeta koja pokazuje da se ledena doba na Zemlji stalno smanjuju i imamo permanentni porast temperature našeg planeta (svakog dana na Zemlju padne 70-140 tona svemirskog materijala što doprinosi malom ali stalnom rastu tlaka u planetu). 

Uvrstimo li tu i podatak o braon patuljcima 
„…WISE 1828 + 2650… njegova temperatura jer je revidiran i novije procjene staviti ga u rasponu od 250 do 400 K (-23-127 ° C, -10-260 ° F). 
U travnju 2014., WISE 0855-0714 je najavljen s profilom temperature procijenjene oko 225 do 260 K i masom od 3 do 10 M J. Također je neobično u tome njegova promatrana paralakse značilo udaljenost blizu 7,2 ± 0,7 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava.“ Wikipedija (Google Prevoditelj)

vidimo da Zemlja danas pripada (zajedno sa Venerom) u braon patuljke. Istraživanja govore da na braon patuljcima postoji atmosfera sa dušikom i amonijakom uz mogućnost postojanja vode.

Postanak Zemlje (i drugih tijela) možemo vezati samo za rast i okrupnjavanje materije u Svemiru. Slijed okupljanja vidimo kroz postojanje na jednom mjestu (dijelu Svemira) plina, prašine, malih i većih asteroida i kometa, planetoida, tijela veličine planeta, malih i velikih zvijezda i centara galaksija. Dok je masa mala, tijela su hladna. Porastom tlaka (i drugih sila gravitacije, kroz odnos dvaju ili više tijela, brze rotacije)) materija se zagrijava. Nakon kritične točke (zbroja sila) postaju vruća tijela koja odašilju zračenja (koje mi vidimo kao svjetlost).


11. Gravitacijski valovi, svjetsko otkriće ili svjetski skandal (plagijat)?

Vjerojatno je teško pronaći osobu koja nije informirana o velikom svjetskom otkriću gravitacioni valova, zato ne navodim link za poveznicu.
Očitali su „gravitacione“ valove negdje tamo daleko (na udaljenosti oko 1,3 milijarde svjetlosnih godina).

„Sila gravitacije je sila s kojom se zemlja, mjesec, ili neki drugi masivno veliki objekt privlači drugi objekt prema sebi. Po definiciji, to je težina objekta, Fgrav = m * g“   https://www.vocabulary.com/dictionary/gravity   

Da nešto nije u redu u Danskoj ukazuje tvrdnja autora da su vidjeli u srazu dva hipotetska, ne znanstvena tijela (sraz dvije „crne rupe“). Zašto? Velikom otkriću nisu potrebne prezentacije koje unose automatsku sumnju i pokreću velike polemike. Jedini mogući razlog je, da je to prašina u oči i prikrivanje istine o tome što je otkriveno.

25.veljače iznenada se pojavljuje novi članak http://phys.org/news/2016-02-pulsar-web-low-frequency-gravitational.html i iznenadna ponovna promjena ionako nove paradigme. Gravitacione valove bi mogli stvarati i (singl) pulsari koji imaju brzu rotaciju!

Ovaj potpuni „obrat“ izgleda da je bio u osnovi otkrića i potvrda da se i ne radi o gravitacionim valovima koje je predvidio sam Einstein ( on nije ni osmislio niti prihvatio termin crne rupe) već o valovima koje odašilje svako tijelo koje rotira oko svoje osi, brža rotacija = značajniji valovi i obrnuto.

To više nije Einstein nego Weitter Duckss i njegovi tekstovi posljednjih 12 godina. „Zadarska teorija“ je objavljena 2004. godine i kaže:

„Vrtnja čestica unutar sustava, a i dijelova sustava unutar različitih struktura je težina, a i gravitacija koja objedinjuje privlačnu silu uslijed magnetnih sila i odbojnu silu koja uslijed vrtnje odašilje valove dalje od tijela. Najizraženije je to kod nebeskih tijela koja imaju vrtnju (tijela koja nemaju vlastitu vrtnju ne odašilju valove) kada uslijed pravca gibanja atoma dobivamo sinhrotonsko zračenje koje uznemirava neutralnu energiju stvarajući odbojne valove.“ http://www.svemir-ipaksevrti.com/Zadarska-teorija-hrvatski2004.html

„Citat dijela teksta iz 2008: „…Nebeska se tijela vrte oko svoje ose, vrtnja stvara valove koji putuju dalje od tijela i tako stvaraju odbojne sile koje zarobljena tijela u orbiti oko sebe sprečavaju da se uruše na tijelo. Elektro-magnetne sile stalno privlače tijela prema većem dominantnom tijelu, a ono pak uslijed svoje vrtnje stalno odbija i skreće tijelo koje nadolazi dok ga ne ubaci u putanju oko sebe, zato se tijela na svojim stazama teturaju, jer na njih djeluju elektro-magnetne privlačne i odbojne sile istovremeno…““ iz uvoda u članak „Zabranjeni članak: gravitacija i antigravitacija“. http://www.svemir-ipaksevrti.com/objavljeni-clanci.html#9  

Postavimo pitanje kako gravitacija kao privlačna sila može stvarati obrnute sile istovremeno, ti valovi bi se morali kretati prema gravitaciji a ne obrnuto od centra gravitacije i tu se nema što mjeriti.

Izgleda da iza dizanja velike buke (pohvale otkriću izrekao je i predsjednik Obama) je pokušaj, velikom makinacijom, maskiranja još jednog američkog plagijata.


12. Od čega su jezera na Titanu?

Titan, radi svoje guste atmosfere, stalno je u fokusu zanimanja. Pokušava se svim „oruđima“ kompletirati detalji o njegovom nastanku, sastavu, razlozima postojanja tako guste atmosfere i zašto je 98% od dušika (slična Zemljinoj), da li je pogodan za život i kako bi izgledali oblici života …

Ovih dana objavljeni su članci, gotovo u svim portalima za kozmologiju, http://phys.org/news/2016-04-cassini-explores-methane-sea-titan.html ili "..has A sea of pure methane. ... The moon has three large seas, all located in the northern polar region, that are surrounded by small lakes. So far, just one large lake has been found in Titan's southern hemisphere. " http://www.space.com/32741-one-of-titans-strange-seas-is-nearly-pure-methane.html  itd. o postojanju oceana metana na Titanu (Saturnov mjesec) nakon radarskog istraživanja.

To i nije nekakva novost, jer to je samo „potvrda“ ranijih spoznaja da na Titanu imamo oceane ugljikovodika: „Mogućnost ugljikovodika mora na Titanu je prvi put predložena na temelju Voyager 1 i 2  …“ https://en.wikipedia.org/wiki/Titan_(moon)#Liquids čak smo slali i misije spuštajući sondu za istraživanje na površinu ovog satelita (Cassini-Huygens).

Problem nastaje kada zavirimo u bazu podataka o Titanu: prosječna temperatura Titana je -179,5°C, atmosfera je 98% dušik. Bazeni tekućine su otkriveni u sjevernom i južnom polarnom dijelu koji su znatno hladniji od prosjeka prema općim principima rasporeda temperatura na nekom tijelu, radi različitog utjecaja plimnih sila na ekvator i polove tijela.

Metan prelazi u kruto agregatno stanje pri temperaturi od -182,5°C, a etan pri minus 182,8°C.

Dušik je u tekućem agregatnom stanju od -210°C do -195,795°C.

Razlika od samo 3°C između prosječne temperature Titana (-179,5) i tališta metana (-182,5°C) nedvosmisleno eliminira mogućnost da na polarnom dijelu Titana bude metan i etan u tekućem agregatnom stanju, oni mogu biti u tome dijelu Titana samo u čvrstom agregatnom stanju, jer temperatura u polarnom dijelu mora biti minimalno 20°C niža od prosječne temperature.

Unutar polarni kapa u tekućem stanju može biti samo dušik (-210°C do -195,795°C) na što nedvosmisleno upućuje sastav atmosfere Titana koja se sastoji od 98% dušika.

Postojanje bazena u područjima oko ekvatora držalo bi „vodu“ o tekućim ugljikovodicima ( na što upućuje sastav atmosfere),  ali više kao tekući dušik na Plutonu koji je na granici topljenja i stvrdnjavanja, čemu svjedoče površinski čvrsti dijelovi koji se kreću po blago rastaljenom dušiku. Podaci iz sastava Titanove atmosfere Stratosphere: 98.4% nitrogen  (N2), 1.4%  methane  (CH4), 0.2%  hydrogen (H2); Lower  troposphere: 95.0% N2, 4.9% CH4  https://en.wikipedia.org/wiki/Titan_(moon)upućuju na tu mogućnost.

Manjak CH4  u atmosferi uzrokuju niže temperature od -182,5°C koje uklanjaju metan iz atmosfere i talože ga na površini a dušik ostaje prevladavajući element atmosfere.

Ovo ima potvrdu u novom mjerenju stratosfere na južnom polu Titana koja je 40° niža od prosječne temperature.

("Titan's hemispheres have responded in different ways to these seasonal changes. The wintry effects have led to a temperature drop of 72 degrees Farenheit (40 degrees Celsius) in the southern polar stratosphere over the last four years." http://phys.org/news/2016-10-cassini-seasonal-titan.html) naknadno dodano, autor.



13. Pogrešno shvaćanje zona za nastajanje života

Nismo skloni mijenjati stare hipoteze, na njima ustrajavamo i kada te hipoteze ne znače više ništa.

Na osnovu promatranja našeg sustava zaključili smo da pogodna zona za nastajanje života je od Venere do Marsa, držeći se čvrstog dokaza da na Zemlji postoji život koji smo tražili na Veneri i odustali, ali na Marsu još uporno tragamo da dokažemo da smo bili u pravu u pogledu Marsovaca i stanovnika Venere. Dokazi koji nedvosmisleno pokazuju potpunu suprotnost ovakvom razmišljanju nisu bitni, Mars je suh kao suhi barut, nema vode, nema pogodne atmosfere, zračenja su ogromna, roboti nisu pronašli ništa što barem daje nadu, ni fosila, ni bakterija niti bilo kakvih naznaka najjednostavnijih organizama… Ni da ih maljem pogodite po glavi oni ne bi odustali od priča o postojanju života na Marsu danas ili barem nekad u prošlosti.

Toliko su zaluđeni ili hipnotizirani tim vjerovanjem da kao pravi religiozni vjernici vide i prepoznaju mjesta gdje je tekla voda, bilo jezero, bili gejziri… postali su prave babe gatare koje gledaju u talog od ispijene kave i sada zadovoljno izmišljaju da bi zaradile još koju kavu ili koji groš.

Zlatokosa zona je imaginacija ili donošenje zakona na osnovu jednog u 100 do 400 milijardi sustava naše galaksije. Kako je svemir velik oni ga ne mogu promatrati da je još dinamičan, stalno promjenjiv, sa stalnim procesima koji postojanje života ne veže za zone ili pojaseve.

Tijela stalno rastu (okrupnjavaju). Kada tijelo dostigne određenu masu (<10% mase Sunca) ono postaje zvijezda. Period prije toga tijela još imaju koru i razvijaju život (rotacija tijela je obavezna) jer dugi niz godina na tijelu se događaju vrlo intenzivni geološki procesi. Takvo tijelo nije ovisno o zonama, može biti na udaljenosti Jupitera i Neptuna. Potvrdu za to imamo u promatranju braon patuljaka u koje, prema novim kriterijima u potpunosti spadaju Zemlja i Venera

(One of the Y dwarfs, called WISE 1828+2650, was, as of August 2011, the record holder for the coldest brown dwarf – emitting no visible light at all, this type of object resembles free-floating planets more than stars. WISE 1828+2650 was initially estimated to have an atmospheric temperature cooler than 300 K[46]—for comparison the upper end of room temperature is 298 K (25 °C, 80 °F). Its temperature has since been revised and newer estimates put it in the range of 250 to 400 K (−23–127 °C, −10–260 °F).[47]
In April 2014,  WISE 0855−0714  was announced with a temperature profile estimated around 225 to 260 K and a mass of 3 to 10 MJ.)https://en.wikipedia.org/wiki/Brown_dwarf#Spectral_class_Y

Ako promatramo samo tijela u orbiti oko zvijezde (postoje manja samostalna tijela)http://phys.org/news/2016-04-lone-planetary-mass-family-stars.htmlmoramo uzeti u obzir, masu i radijus zvijezde, temperaturu i brzinu rotacije zvijezde pa tek onda masu i udaljenost tijela u orbiti. Tijelo veličine Zemlje na mjestu Marsa je još uvijek nepogodno za život jer plimne sile su znatno manje, rastaljena jezgra je manja, geološke aktivnosti također, na toj orbiti Zemlja je još u ledenom dobu i nije ni po čemu nalik našoj Zemlji.

Da bi orbita „Marsa“ bila pogodna za život tijelo mora imati veću masu od Zemlje ili zvijezda mora imati veću rotaciju (koja nosi višu temperaturu, bržu orbitu, veće plimne sile) ili značajno veću masu (uz istu rotaciju to je viša temperatura i veće plimne sile). Promatrajući egzo planete vidimo da sustavi nisu isti, čak niti slični, veliki planeti (zvijezde) nalaze se u orbitama manjim od Merkurove sa temperaturama iznad 1.000°C (znači da nemaju koru) itd. Ne postoje dva tijela ista kamo li dva sustava.
„Zlatokose zone“ samo zaboravite, jer iluzije i fikcija ne spadaju u dokaze.


14. Super Nove nisu naši stvaratelji

ZNANOST wduckss

Predugo slušamo kako su Super Nove (ili samo Nove) odgovorne zato što postojimo. One su donijele teške i egzistencijalne elemente na naš planet. Željezo, uran i drugi složeni elementi, kažu, stigli su iz svemira i tako formirali našu Zemlju.

Slikovni rezultat za Crab Nebula SN 1054 remnant (Crab Nebula).

Da bude apsurd veći, tih ostataka od eksplozija zvijezda i nema mnogo (nekoliko desetaka). Unutar naše galaksije broj ostataka od Super Nove se kreće (Wikipedija) od 25 (od 40 ako brojimo i planetarne maglice) do više od 100 ako brojimo i ostale maglice i oblake čestica (Molekularni oblak, Bokove maglice, među zvjezdani oblak itd). Ako poistovjetimo (što je krajnje netočno) da svaka maglica i svaki oblak čine jednu eksplodiranu zvijezdu i usporedimo sa ukupnim brojem zvijezda naše galaksije (100 do 400 milijardi zvijezda) odmah ćemo vidjeti da je to vrijednosno potpuno zanemariv broj za promatranje ukupnih procesa unutar galaksije ili šire.

Kako izvesti zaključak da neka pojava minornih vrijednosti može isporučiti složene elemente u nekoliko stotina milijardi zvjezdanih sustava i uz to stvarati bezbroj novih zvijezda, kao i hipotetsku crnu rupu i hipotetsku neutronsku zvijezdu?

Taj nesklad, iako strašno bode oči, stalno prolazi kao temeljna znanost i stalni izvor kontinuiranog stvaranja neograničenog broja bajki (jer nikako se ne mogu podvesti pod znanost, niti SF).

Prije eksplozije, zvijezda je imala sastav: „Sunce se sastoji prvenstveno od kemijskih elemenata vodika i helija ; oni čine 74,9% i 23,8% od mase Sunca u fotosfere, respektivno. Sve teže elemente, pod nazivom metali u astronomiji, čine manje od 2% mase, kisik (oko 1% od Sunčeve mase), ugljik (0,3%), neon (0,2%), željezo (0,2%),.“ https://en.wikipedia.org/wiki/Sun#Composition

Gustoća zvijezde je vrlo niska, ispod 1,5 g/cm^3 (Sunce 1,408) što jasno sugerira svaku odsutnost složenih elemenata. Nešto veća gustoća plinova koji sačinjavaju zvijezdu nastaje uslijed tlačnih sila kada plinovi postaju zbijeniji unutar prostora odnosno zvijezde. 

Odakle uopće potiče tvrdnja da se eksplozijom tijela koje je sastavljeno od vodika i helija isporučuje nepostojeće složene elemente? Da su zvijezde prije eksplozije bile sačinjene od samih složenih elemenata njihov mali broj predstavlja opet minornu vrijednost koju ne možemo povezati sa složenim česticama 100 do 400 milijardi zvjezdanih sustava. Uz to tu je dezintegracija čestica uslijed strašne eksplozije (službene procjene govore da vrlo mali dio materije zvijezde preostaje kao maglica).

Sastav maglica, u presjeku, je od vodika sa nešto helija i ostalih elemenata u tragovima. Nije izmjereno da zvijezde ili maglice imaju srebra, zlata, urana ili općenito složenih elemenata (u količinama na kojima se može graditi osnovana hipoteza).

Treba istaći da i opća građa na Wikipediji ne svrstava sve maglice i oblake u isti koš sa eksplozijama zvijezda, već pod ostatke od Super Novi navodi njih 25, a pod planetarne maglice njih 40 gdje se svrstavaju i ostaci Super Novi.

Eksplozija zvijezde nakon koje je nastala Rakova Maglica dogodila se je 1.054 godine naše ere i za 1.000 godina prevalila je od centra manje od 6 svjetlosnih godina (promjer joj je oko 11 sg). Intenzitet zračenja i valova opada kvadratom udaljenosti, materija neusporedivo sporije se širi i nema većih maglica od promjera 200 do 600 sg (molekularni oblak koji i nije nastao uslijed eksplozije zvijezde i ne predstavlja ostatak Super Nove). 

Ne postoji valjan razlog da znanstveno prihvatimo da su Super Nove uzrokom svih naših neznanja, odnosno da su odgovorne za stizanje teških elemenata na naš planet, one su u potpunosti nevine.


15. Zašto postoje  razlike u strukturi tijela našeg sustava?



R/B

Objekt

Satelit

Ø gustoća g/cm3

Radius km

Poluos orbite km

1

Mars

Phobos

1,876

11,27

9.376

2

 

Deimos

1.4718

6,2

23.463,2

3

Jupiter

Amalthea

0,857

83,5

181.365,84

4

 

Io

3,528

1.821,6

421.700

5

 

Europa

3,013

1.560,8

670.900

6

 

Ganymede

1,936

2.634,1

1.070.400

7

 

Callisto

1,8344

2.410,3

1.882.700

8

Saturn

Janus

0,63

89,5

151.460

9

 

Enceladus

1,609

252,1

237.948

10

 

Tethys

0,984

531,1

294.619

11

 

Dione

1.478

561,4

377.396

12

 

Rhea

1.236

763,8

527.108

13

 

Titan

1,8798

2.575,5

1.221.870

14

 

Hyperion

0.544

135

1.481.009

15

 

Iapetus

1,088

734,5

3.560.820

16

Uranus

Miranda

1,20

235,8

129.390

17

 

Ariel

1.592

578,9

191.020

18

 

Umbriel

1,39

584,7

266.000

19

 

Titania

1,711

788,4

435.910

20

 

Oberon

1,63

761,4

583.520

21

Neptun

Proteus

~1,3

210

117.647

22

 

Triton

2,061

1.353,4

354.800

23

Pluto

Charon

1,707

603,6

19.591

24

Haumea

Hi`iaka

~1

~160

49.880

25

Haumea

 

2,6

620

 

26

Eris

 

2.52

1163

 

27

Pluto

 

1,86

1.187

 

28

Neptune

 

1,638

24.622

 

29

Uranus

 

1,27

25.362

 

30

Saturn

 

0,687

58.232

 

31

Jupiter

 

1,326

69.911

 

32

Ceres

 

2,161

965,2

 

33

Vesta

 

3,456

572,6

 

34

67P/Ch-G

 

0,533

4,1x3,3x1,8

 

35

Mars

 

3,9335

3.389,5

 

36

Earth

 

5,514

6.371

 

37

 

Moon

3.344

1.737,1

384.399

38

Venus

 

5,243

6.051,8

 

39

Mercury

 

5,427

2.439,7

 

40

Sun

 

1,408

695.700 eq

 

Eris-ov mjesec Dysnomia (https://en.wikipedia.org/wiki/Dysnomia_(moon)) je izvan granica naše sigurnosti u dobivanju podataka (to je vidljivo kod bližeg tijela Haumea), ali ne smije se zaboraviti da znanstvenici danas sa „visokom sigurnošću“ donose „relevantne“ podatke za egzo planete udaljene desetima i tisućama svjetlosnih godina. Dakle mjerenja nisu pouzdana i kao takva ih treba uzimati, tj. sa rezervom.

Iz tabele najočitije je da nije nimalo jednostavno prepoznati obrazac koji bi plijenio svojom jasnoćom i jednostavnošću. Uzmemo li činjenicu da veća gustoća znači i složeniju kemijsku strukturu tijela u pogledu elemenata i spojeva, vidimo da gustoća tijela nema izraženu pravilnost. Tijelo 67P/Churymov-Garasimenko (nazvan komet) ima manju gustoću od svih tz. plinovitih planeta. Iako je bliži Suncu on je tvrd i Philae (https://en.wikipedia.org/wiki/Philae_(spacecraft)" title="Philae (letjelica)) je nesmetano sletio na njegovu površinu. Ova činjenica jasno ukazuje da plinoviti planeti su čvrsta (i čvrsta/rastaljena) tijela sa impozantnim atmosferama. Postoje čvrsta tijela sa još manjom gustoćom: Pan 0,42, Atlas 0,46, Pandora 0,48 g/cm3 svi su sateliti Saturna itd.

Veću gustoću imaju tijela bliže centralnom tijelu (radi većih efekata plimnih sila), koja imaju veću masu i višu temperaturu prostora (Ariel/Umbriel; Titania/Oberon; Proteus/Triton; Rhea/Iapetus; Galileovi sateliti; Phobos/Deimos; unutarnji/vanjski planeti itd). To nikako ne znači da sva tijela spadaju u ovu skupinu. Sama podjela asteroida na S, M i V tip ukazuje na dramatično odstupanje. Jedan dio tijela u početku kada prilazi bliže Suncu postaje gušće (uklanjaju se hlapljive tvari a visoke temperature pogoduju nastanku složenijih elemenata). Drugi dio tijela je nastao u raspadima (unutarnjih-veća gustoća, vanjskih-manja gustoća) tijela uslijed sudara. I kod jednih i drugih mora se uzeti u obzir nastavak rasta doticanjem manjih tijela na njihovu površinu.  Dobar dio satelita također ne poštuje dosljedno pravilo (gustoća, masa, blizina centralnom tijelu, temperatura prostora) što ukazuje na različitu povijest ovih tijela prije njihovog zarobljavanja od centralnog tijela. Svakako dio pripada i raznovrsnom sastavu tijela koja stalno bombardiraju satelite i ostala tijela. Manje je vjerojatno da će gušći asteroidi iz asteroidnog pojasa pogađati vanjska tijela za razliku od unutarnjih jer privlačne sile Sunca su superiorne.

Zaključak bi bio da obrazac vezan uz procese nastajanja tijela je vrlo složen i dinamičan (u stalnom je pokretu i rastu). Složenost tijela vezana je za temperaturu prostora, masu tijela te snagu ukupnih plimnih sila. Nadalje na složenost utječe i položaj tijela u odnosu na planet, Sunce, kao i asteroidni pojas. Također bitnu ulogu igra vrijeme kada je tijelo zarobljeno i koliko je dugo provelo u blizini Sunca (perihelion) i na kojoj distanci.

Članak ima za cilj uklanjanje biblijskog razmišljanja o istovremenom nastanku svih tijela i njihovoj nepromjenjivosti vremenom i ukazivanje da se sve može obrazložiti već prihvaćenim dokazima i procesima.


16. Što su radne temperature elemenata i spojeva u svemiru?

Znanost danas stalno upada u zamku i promatra tijela u Svemiru bez sagledavanja osnovnog čimbenika, važnosti utjecaja visine temperature u kojem se nalazi tijelo koje se promatra. Ne rijetko, stalno iznova se pokušava nametnuti, u dokazivanju loših hipoteza, sličnosti ostalih tijela sa Zemljom.

Opće poznato je da tijela i prostor bliže zvijezdi imaju više temperature, kao i da elementi i spojevi imaju bitno različite radne temperature na kojima elementi i ili spojevi mijenjaju svoja agregatna stanja, iz čvrstih prelaze u tekuća ili sublimiraju, iz tekućih u plinovita i obrnuto.  Voda ima radnu temperaturu od 0 do +100°C; kisik od -218,35 do -188,14; dušik od-209,86 do -195,75°C; metan -182,5 do -161,49; vodik -259,14 do -252,87°C; helij -272,20 do -268,934°C; SO2 od -72 do -10°C  i td.

Proces koji proizlazi iz radne temperature započinje zagrijavanjem koje omogućava promjenu agregatnog stanja iz čvrstog u tekuće (ili sublimira u plinovito), iz tekućeg u plinovito. Obrnuti proces je prisutan kada elementi i spojevi nakon izbijanja iz tijela u atmosferu nailaze na temperature koje su niže od vrelišne točke,plin tada postaje tekućina ili točke taljenja kada plin ili tekućina postaju čvrsti.
U našem sustavu imamo veliki broj primjera utjecaja visine temperature na pokretanje procesa promjene agregatnih stanja različitih elemenata i spojeva. Pluton ima donju radnu temperaturu dušika koja je bliže čvrstom stanju.

Na Plutonu imamo dva izvora temperature: unutarnju uslijed utjecaja plimnih sila binarnog sustava sa Charonom i vanjsku od Sunca koja je različita u perihelu i afelu, kod sunčane i tamne strane te kod ekvatora i na polovima. Kada ovdje se uključi temperatura na Plutonu; minimalna -229°C i maksimalna -218°C te da je atmosfera neznatna (tlak na površini je oko1 Pa, površinski tlak na Zemlji je 101,325 kPa) nije teško dokazati koji će se procesi i sa kojim elementima ili spojevima tu odvijati. Treba napomenuti da površinske temperature nisu i unutarnje koje su u određenim točkama (gdje se odvija trenje materije uslijed plimnih sila i nastaju emisije materije ili gdje nastaju perjanice) više od maksimalnih (kada prestane trenje materija se hladi, odnosno temperatura naglo opada kako raste udaljenost od mjesta trenja). Prema zastupljenosti spojeva i elemenata u atmosferi i površini tijela možemo dosta precizno odrediti temperature u unutrašnjim dijelovima tijela.

Kod Io mjeseca te temperature dosežu iznad -10°C jer SO2 imamo u atmosferi i on je spoj koji mijenja svoje agregatno stanje na Io-u (tekući SO2 očitavamo u kraterima). Niske temperature na Io-u pretvaraju ovaj spoj u kristale koji završavaju na površini u vrlo kratkom vremenu.

Razlika između Ia i Europe je u plimnim silama koje su veće na bližem tijelu koje ima veću gustoću i složeniji kemijski sastav. Na Europi radni element je kisik ( talište 54,8°K; vrelište 90,19°K) jer njena temperatura je od 55 do 125°K. Amplitude temperature između osunčane i neosunčane strane te temperatura na ekvatoru i polovima stvaraju proces kristalizacije kisika i njegovog uklanjanja iz atmosfere na površinu.
Površinske temperature na Europi ne nude mogućnost da reljefi na kori nastaju od vodenog leda jer voda se otapa na 273°Kelvina ili 0°Celzijusa, dok su maksimalne površinske temperature Europe 125°K ili -148°C.

Na Titanu temperature (prosječna -179,5°C) ne omogućava povratni proces za dušik, on se stalno gomila u atmosferi dok metan (CH4) ima vrlo aktivne procese koji metan ubacuju u atmosferu ali i aktivne procese za njegovo uklanjanje iz atmosfere što ukazuje na postojanje temperatura iznad -161,49°C i niže od -182,5°C. …

Plimne sile djeluju na sva tijela ali u različitim vrijednostima. Tijela bliže izvoru plimnih sila ili gdje je zbroj plimnih sila iz više izvora veći, procesi su intenzivniji, kemijska struktura tijela je složenija (vidi članak "Zašto postoje  razlike u strukturi tijela našeg sustava?"), ali amplitude i visina temperature (da li je tijelo bliže ili dalje od Sunca ili matičnog tijela, dan i noć, ekvator i polovi) diktiraju koji elementi i spojevi će biti radni i u kojim intenzitetima te kako će procesi izgledati za svako konkretno tijelo u našem sustavu i Svemiru. 



proces-rasta

Weitter Duckss teorija svemira

Author: Weitter Duckss (Slavko Sedic) Zadar Croatia   e-mail:wduckss@gmail.com

Objavljeno u International Journal of Scientific & Engineering Research (ISSN 2229-5518) http://www.ijser.org/onlineResearchPaperViewer.aspx?Weitter-Duckss-Theory-of-the-Universe.pdf

Materija koja je obuhvaćena ovim radom je svemir. Ciljevi su stvaranje niza relacija ili odnosa dvije ili više relacija dokaza koji su povezani (npr. masa/radijus) kako bi se stvorile nove mjerljive vrijednosti. Promatranje se kreće od očitog (crvene zvijezde čine 76,45% svih zvijezda naše galaksije) i tome se pridaje upravo tolika važnost a izbjegava se donositi zaključke na osnovu upečatljivih ali minornih vrijednosti (npr. sjajne plave zvijezde čine 0,00003% od ukupnog broja zvijezda naše galaksije).

Promatranje svake teme se bazira na velikim cjelinama (ukupan broj galaksija, ukupan broj zvijezda u Mliječnom putu, pravilnostima koje, uz uvažavanje razlika, vrijede za sve promatrane jedinice ili pojave povezane sa svim tijelima, izbjegavajući parcijalne ili pojedinačne izdvojene dijelove cjeline. Svemir promatram kroz nastajanje materije, rast i dezintegraciju. Rotaciju uvodim kao nezaobilaznu vrijednost koja stvara odnose između susjednih i udaljenih tijela. Starost svemira promatram kroz grubu minimalnu procjenu koliko je potrebno da neko tijelo dosegne određenu razinu okupljanjem materije, npr. vrijeme koje je potrebno da se okupi klaster zvijezda od nekoliko desetaka tisuća zvijezda na jednom mjestu putem privlačnih sila i rotacije. Polazim od prosudbe da je veći dio pojmova i dokaza opće poznat velikoj većini čitatelja pa ne postavljam poveznice (linkove) prema: što je zvijezda, galaksija, rotacija,  plavi ili crveni spektralni pomak, itd. Poimanje  kao: gravitacija, plimne sile, rotacija itd. ne podliježe službeno dogovorenim definicijama i često se strukturno razlikuju, npr. gravitacija je skup efekata privlačne sile i rotacije tijela uslijed koje rotiraju i EM sile i na taj način utječu na tijela u orbiti i dalje do dosega privlačnih sila uvažavajući komponentu vrijeme. Unutar izlaganja ne koristim hijerarhiju prema ustaljenim pravilima.

Cijelo izlaganje je zaključak ili materijal oslobođen beskonačnih razlaganja i koristim minimalno potrebne dokaze vodeći se  iskustvom u raspravama na više foruma u RH, US i RU (2) itd. Rasprave su doprinijele većoj kvaliteti materije i ovdje zahvaljujem svim učesnicima u njima kao i posjetiteljima rasprava ( bilo je preko 100.000 posjeta mojim temama na portalima sa preko 1.000 komentara, bez podataka za moju stranicu).

Svjetlost

Započeti ću sa nečim laganim i opće prihvaćenim, vrlo zgodnom temom o kojoj mislimo da smo sve, baš sve naučili i uzimamo je kao nepobitnu činjenicu. Svjetlost. Zašto imamo svjetlost na Zemlji a izvan atmosfere Zemlje je potpuno taman prostor?
Znamo da ona dolazi sa Sunca (malo i sa ostalih zvijezda) i da je Sunce to koje daje svjetlost. Pitanje je, kako nam daje svjetlost ako 100 km izvan omotača nema svjetlosti? Nije ništa drugačije na Mjesecu ili Merkuru, jedina je razlika što na njima odmah uz površinu imamo mrak jer nemaju atmosferu.

Light
Napomena: sve slike u radu uključujući i ove su skinute sa interneta

Promatrajući dolazak kometa u početku vidimo samo tijelo i okolo mrak, svijetlost izvan tijela se pojavljuje kada tijelo počne otpuštati čestice koje tvore rep kometa. Zajedničko Zemlji i repu kometa je materija ili čestice. (https://en.wikipedia.org/wiki/Atmospheric_chemistry#Atmospheric_composition i https://sites.google.com/site/cosmopier/palaeometeorstream/comet-s-chemical-composition )

Ovdje su dokazi toliko očiti da ne  treba obrazloženje (svijetli samo vidljiva materija). Jedino je potrebno utvrditi zašto svijetli materija, što dovodi do pojave svjetlosti. Uzeti ću za primjer širenje topline sa vrućih tijela. Vruće tijelo emitira valove koje mi registriramo kao toplotu (nikakve „toplone“ ili fotone). Najočitije primjer je mikrovalna pećnica, nema izvora topline samo valovi, ali sudarom valova i materije jelo postaje toplo a može i izgorjeti. Ne treba ništa između zvijezde (Sunca) i tijela (Zemljine atmosfere) osim valova ili zračenja. Stalni udari valova zagrijavaju vidljivu materiju koja počinje svijetliti. Sada je jasno zašto  na sunčanoj strani Mjeseca temperatura dosiže 390°K (oko +120°C) a na tamnoj strani je samo 100°K  (oko -170°C). Nisu nam potrebni fotoni jer ne postoji imalo valjano obrazloženje da su oni svjetlost te da svjetlost sa Sunca putuje do Zemlje i drugih tijela.

Tu je brzina svjetlosti koju smatramo nedodirljivom „činjenicom“. Kako može svjetlost imati definirane brzine kada svjetlost ne postoji između tijela u prostoru? Da postoji, između Sunca i Zemlje ne bi bio mrak već svijetao prostor. Postoji samo brzina valova ili zračenja. Zora ili svjetlost se pojavljuje daleko  prije vizualnog pojavljivanja Sunca (to je ogib svjetlosti ili sekundarni efekti udara valova koji se prenose bočno od sraza valova i materije, ove pojave nema na Mjesecu i tijelima bez atmosfere).

Vruća tijela (zvijezde)


Ostanimo uz svjetlost i uvjerimo se zašto tijela (zvijezde) svijetle, odnosno kako postaju vrela tijela. Tijela počinju svijetliti, ovisno o nekoliko čimbenika (jesu li samostalna tijela ili se nalaze u orbiti oko zvijezde).  Tijela u orbiti počinju svijetliti već pri veličini Zemlje i manje. U našem sustavu uz Sunce svijetle Zemlja i Venera a povećana zračenja imamo na Jupiteru, Neptunu. Ako ste posjetili ili se nalazili u blizini nekog od aktivnih vulkana  (smatra se da ima 500 aktivnih vulkana) https://en.wikipedia.org/wiki/Volcano#Active  ili pogledali neku TV emisiju o vulkanima odmah vam je jasno da Zemlja svijetli ili emitira vlastita zračenja. Uz to znamo da ispod kore je vrlo vruće odnosno da se nalazi rastaljena materija („razmatranja sugeriraju da je temperatura jezgre Zemlje oko 5700 K  a tlak varira od oko 330-360 gigapascals „).  https://en.wikipedia.org/wiki/Inner_core#Temperature_and_pressure

Tvrdnje da dolazi do radioaktivnog raspada treba odbaciti kao nevjerodostojne jer samo oko vulkana Vezuv u Italiji živi preko pola milijuna ljudi i nisu ozračeni. Lava bude vrela ali nikad radioaktivna. Radi poznavanja ponašanja materije kod visokih peći za taljenje željeza znamo da vrela masa dislocira pa bi radioaktivni elementi bili  jednako zastupljeni u lavi nakon 4,5 milijardi godina, ali nisu „(Ultramafic (picritic): SiO2 <45%, Fe-Mg> 8% i do 32% MgO, temperatura do 1500 ° C))“. https://en.wikipedia.org/wiki/Magma#Composition.2C_melt_structure_and_properties  Za rastaljenu jezgru odgovorni su masa koja stvara tlak i efekti privlačnih sila Sunca. Zato je Venera toplija od Zemlje i ima više aktivnih vulkana,  https://en.wikipedia.org/wiki/Venus#Surface_geology  iako ima manju masu. Dakle imamo uvjerljive i provjerljive dokaze zašto tijela svijetle, ona počinju svijetliti kada imaju dostatnu masu ako se nalaze u udaljenoj orbiti ili su samostalna, dovoljnu masu i učinke privlačnih sila ako su bliže centralnom tijelu (najčešće zvijezdi). Nekada se učilo da je masa 10 % Sunca dovoljna da tijelo bude zvijezda, danas kada imamo neusporedivo više dokaza kroz sve suvremenije instrumente ta granica je izbrisana.

Posebno kroz otkrivanje egzo planeta i detaljnije promatranje braon patuljaka https://en.wikipedia.org/wiki/Brown_dwarf#Spectral_class_Y ta granica je postala zamagljena jer veličina mase nije mogla dati potrebne odgovore. Promatranja dvaju bliskih tijela  (tz binarni sustav, rijetkost je da imamo samo dva tijela u relaciji pa ću binarni sustav koristiti umjesto konkretna dva tijela kao Pluton i Charon iako Pluton ima još četiri satelita) kao Sunce - Venera ili Zemlja, Zemlja – Mjesec itd. utvrđeno je postojanje snažnog djelovanja privlačnih sila u kombinaciji sa kretanjem tijela po orbiti i rotaciji jednog ili oba tijela. Na smanjenje potrebne mase, da tijelo u orbiti počne svijetliti, utječe i brzina rotacije centralnog tijela. Dvije zvijezde iste mase, ako imaju različitu rotaciju, toplija je zvijezda koja brže rotira a ti efekti se automatski prenosi na tijelo u orbiti. Isto vrijedi i za tijelo u orbiti. Brža rotacija stvara veće trenje materije unutar tijela a rezultat je viša temperatura i jače magnetno polje (ako tijelo ima samostalnu rotaciju).                           

Dovoljno je promatrati masu tijela, njezin odnos sa drugim tijelima, rotaciju tijela kao i rotaciju centralnog tijela, sastav tijela i udaljenost orbite i donijeti valjanu procjenu za svako tijelo i bez ikakve potrebe za nuklearnim fuzijama, fisijama i sagorijevanju materije.

Rotacija tijela i njeni dalekosežni efekti

Efekte rotacije možemo promatrati kroz rotaciju tijela i  ukupne učinke rotacije manjeg ili cijelog sustava (svemira). Ipak nije dobro razdvajati ove dvije vrijednosti jer proističu jedna iz druge i neraskidivo utječu jedna na drugu. Neću se ovdje upuštati što je nekada bilo i kako se je razvijalo već promatram svemir i tijela sada i odnose koji su sveprisutni.

Sva tijela koja su astronomi promatrali se kreću, rotiraju i stvaraju suodnose. Privlačne sile daju pravac ili najkraći put od jednog do drugog tijela a kretanje centralnog tijela i njegova rotacija iskrivljuju i produžavaju prilazni put. Ako tijelo dolazi okomito na ekvator i na pravac kretanja centralnog tijela (većeg tijela jer veći diktira pravila igre) privlačne sile moraju u svakoj točci prilagođavati pravac za nastalu dužinu kretanja centralnog tijela i pravac se polako pretvara u krivulju.  U finalu rotacije oba tijela, uz brzinu,  postavljaju nadolazeće tijelo u orbitu. Ako bismo promatrali klasičnu gravitaciju u izoliranim okolnostima pravac ne bi imao razloga da pređe u elipsu, uvijek bismo imali sudar kao u slučaju jabuke i  Zemlje. Nije zadovoljavajuće pripisati nastajanje orbite brzini dolazećeg tijela jer klasična gravitacija samo privlači tijelo neovisno o brzini, u stvaranju orbite moraju učestvovati i rotacije tijela kao i kretanje Zvijezde po orbiti unutar galaksije i galaksije unutar klastera galaksija.

Rotaciju moramo promatrati još šire. Kao kod magneta ne okreće se samo tijelo već i privlačne sile. Npr. ako imamo erupciju koja radi veliku emisiju zračenja (valova) čije je trajanje jednako ili duže od cijele rotacije tada zračenja rotiraju u smjeru rotacije i dodatno svojim stalnim udarima korigiraju pravac tijela. Ovo treba promatrati i u relaciji razlike veličina dvaju tijela, Sunce koje ima 99.86% mase cijelog sustava na malo tijelo djeluje značajnim silama koje se ne smiju zanemariti.
Suprotno ovome procesu rotacije imamo prilaženje tijela na polove centralnog tijela gdje ne nastaju orbite već imamo samo sudar dolazećeg tijela sa centralnim. I ovo tijelo ima brzinu kao  tijela koja prilaze u ravnini ili otklonjeno na ekvator, ali ta brzina ne tvori orbite i niti ima opažanja koja bi išla tome u prilog. Nema rotacije, nema ni orbite neovisno o brzini dolazećeg tijela.

Svako tijelo uz rotaciju oko osi ima i pravac kretanja po orbiti, zvjezdani sustav kruži unutar galaksije, galaksija unutar klastera galaksija, klasteri galaksija unutar svemira.
Promatrajući zvijezde u našoj galaksiji odmah ćemo zapaziti na jednoj strani imamo svijetle i vruće a na drugoj crvene hladnije zvijezde. Također, svijetle zvijezde su brzo rotirajuće a crvene zvijezde imaju sporiju rotaciju i hladnije su.  Ovdje je vidljiva pravilnost da crvene zvijezde čine ¾ naše galaksije (76,45%) https://en.wikipedia.org/wiki/Stellar_classification#Harvard_spectral_classification a plave ili „O“ tip zvijezde, koje imaju vrlo brzu rotaciju, zastupljene su samo sa 0,00003% (ista poveznica). Pogledamo li objavljene članke omjer je suprotan, svi piši o sjajnim i kolosalnim zvijezdama. O malim crvenim zvijezdama koje su glavna odrednica naše galaksije malo se zna. Nikako ne treba zaboraviti činjenicu da male zvijezde uz crvenu boju imaju braon, žutu do bijelu boju . Bijeli patuljci su brzo rotirajuće i vrlo vruće zvijezde.

Brzina rotacije centralnog tijela u direktnoj vezi je sa brzinom orbita planeta i njihovom ukupnom masom. Dva tijela iste mase ako imaju različitu rotaciju, tijelo brže rotacije osim što ima manji radijus, višu temperaturu, višu površinsku gravitaciju ima više tijela u orbitama, brže i vrlo brze rotacije stvaraju značajniji asteroidni pojas i disk plina.  To je jedini razlog zašto Pluton nema prstene jer njegova spora rotacija (6,4 dana) uz malu masu je nedostatna za stvaranje prstena, jer plin, prašina i manja tijela završavaju na planetu i njegovim satelitima. Tijela koja nemaju samostalnu rotaciju (Venera, Merkur) ne mogu zarobljavati druga tijela, isti princip kao kod tijela sa rotacijom kada tijelo dolazi na polove, jer postoje samo privlačne sile.

„Eter ili vakuum“

Edmond Halley → „gravitacijska sila između Sunca i planeta opada s kvadratom udaljenosti“. Intenzitet ili snaga zračenja ponaša se slično ovom zakonu. Valovi sa Sunca, ukoliko je prostor vakuum, nemaju razloga slijediti pravilo opadanja sile. To je vezano samo uz postojanje materije ili prepreka. Na tamnoj strani Merkura temperatura je ~100°K, Europe (mjesec) ~50°K, Pluton ~33°K a u Ortovom oblaku tek 4°K (razni izvori navode temperaturu od 2 – 12°K). Pogledom u noćno nebo vidimo kako je snaga valova sa zvijezda izgubila intenzitet dok su prevalili put do Zemlje. Da je vakuum u prostoru, prostor bi imao istu temperaturu. Vidimo da prostor bliže izvoru ima značajnu temperaturu u odnosu na Ortov oblak, prostor se zagrijava, ne kao vidljiva materija a dokazi o slabljenja intenziteta svjetlosti i opadanja temperature nedvosmisleno upućuju na negaciju vakuuma. Da se radi o nekoj vrsti materije ukazuje da opadanje intenziteta nije istovjetno gravitaciji. Bliže Suncu bilježimo uobičajene anomalije. Merkur (~100°K) na tamnoj strani što je hladnije od Marsa (~130°K), slična anomalija je termo sfera na Zemlji. Ipak neosporno je da valovi slabe sa prevaljenom udaljenošću sve do 4°K u Ortovom oblaku. Vidljivo je da prostor bliže zvijezdi se zagrijava do 130°K. To nije ponašanje praznog prostora koji nema interakciju sa zračenjima. Isto se dešava kod većih sustava, galaksija. Na obodu galaksije temperatura pada ispod 3°K. Što je prostor dalje od izvora valova (zračenja) temperatura pada i teži prema apsolutnoj nuli (pozadinska zračenja – 2,7 K). Kada budemo mogli mjeriti vrijednosti slijedeće cjeline (Multisvemir) na njenim rubovima temperatura će biti oko 1° K.

Spomenimo i zakon niskih temperatura: kada temperatura padne ispod točke vrelišta helija (4,226°K) tijela počinju ubrzavati neovisno o smanjenju efektima gravitacije što vidimo kod Ortovog oblaka, tijela na rubovima galaksija i iznenadno ubrzavanja Voyager 1 i 2.

Karakteristika svemirskog prostora je: da reagira na valove, da se može zagrijati i da se ponaša, na određeni način, slično vidljivoj materiji.
  Relacija: vidljiva materija sačinjava do 5% svemira, ostatak je prostor sačinjava tamna materija. Nije uputno tražiti 95% sustava kao da se traži 1 milijunti dio sustava.

Zaključak: prostor nije prazan, on omogućava kretanje valova (zračenja) oko 300.000 km/sek ali istovremeno smanjuje intenzitet i snagu valova što je dobro jer oslabljena zračenja ne mogu nanijeti štetu susjednim sustavima.

Funkcioniranje svemira

Svemir počiva na zakonu o privlačenju materije. Ovaj zakon danas djeluje unutar složenih uvjeta, kretanja i rotiranja tijela i sustava unutar svemira. Tijela, ako dijele istu orbitu ili putanju kretanja, privlače se isključivo privlačnim silama (gravitacijom). U tim uvjetima dolazi do spajanja tijela (ovdje ne treba koristiti izraz sudar tijela). Isti zakoni moraju vrijediti za planete, galaksije kao i plin i prašinu. Okupljanje materije teče prema zakonu o privlačenju materije ali ima i gornju održivu veličinu (granicu) koju mogu podržavati uvjeti u kojima se proces odvija (prirodni uvjeti). Materija ima stalnu težnju za okupljanjem uslijed privlačnih sila (neovisno o održivosti u prirodi) a čestica, tijelo ili sustav odbacuju višak. Čestica to čini odbacujući manje čestice, elektrone, protone, neutrone ili helij a odbacivanje uglavnom prati radioaktivno zračenje. Preko privlačnih sila sva tijela su u određenoj mjeri povezana između sebe i „osjećaju“ jedna druge.

Kada tijelo rotira ono okuplja malu količinu drugih tijela koja kruže oko tijela (Sunce 0,14 % svoje ukupne mase). Rotacija stvara zvjezdane sustave, kuglaste klastere, galaksije, klastere galaksija, svemir itd. Postoji mali dio neuređenih cjelina koja će u konačnici postati uređene ili će se pripojiti nekom nezasićenom sustavu.

Kod rotacije plinovitog ili tekućeg tijela na polovima dolazi do stvaranja vrtloga koji mogu postati cikloni. Kod tijela koja imaju vrtloge, materija na njihovim polovima ima sporiju vrtnju od materije na ekvatoru a kod ciklona je obrnuto. Super nove nastaju kada u otvor (oko) ciklona ili bržeg i dubljeg vrtloga  pogodi  tijelo dostatne veličine uslijed toga prodire dublje u tijelo (zvijezdu) gdje eksplodira što je detonator za nastanak Super nove. Dokazi govore da eksplodiraju zvijezde bijele i plave boje i neovisno je o njihovoj masi, mogu eksplodirati bijeli patuljci i bijeli i plavi divovi, dok to nije registrirano za žute i crvene zvijezde koje imaju sporiju rotaciju i pliće vrtloge. U odnosu na ukupan broj zvijezda imamo vrlo mali udio Super novi, jer je i vrlo mali udio bijelih i plavih zvijezda unutar naše galaksije. Zastupljenost plavih zvijezda je „0,0003%; plavo-bijelih 0,13%; bijelih 0,6% i žuto-bijelih 3%“ Wikipedia, što je manje od 4% kandidata za nastanak Super novi pa je minorni broj njihovih ostataka opravdan, tek ih je nekoliko desetaka na cijelu galaksiju odnosno na 200 – 400 milijardi zvijezda. Promatrajući ovu relaciju suvišno je Super novima davati više prostora, jer minorni broj ne može imati nimalo utjecaja na nastajanje težih elemenata unutar galaksije, posebno što u eksploziji zvijezde dolazi do dezintegracije većine materije.

Uvidom u Sunčev sustav vidimo da na Zemlji imamo najveću zastupljenost elemenata raznovrsnošću i masom. Također iz promatranja tijela u našoj galaksiji vidimo da vruća tijela sa nižim temperaturama imaju veći udio težih elemenata od sjajnih i vrućih zvijezda, posebno braon patuljci. Na snazi su dva puta unutar jednog procesa. Prvi, uslijed viših temperatura (rastaljene unutrašnjosti tijela), učestalijih geoloških procesa, izmjene dana i noći uslijed rotacije te značajno hladnijeg polarnog područja od ostatka tijela (na ovaj način se kristalizira CH4 iz atmosfere Saturnovog satelita Titana i uklanja iz atmosfere) dovode do stvaranja težih i raznovrsnijih elemenata i značajnije atmosfere. Nedostatak nekog čimbenika negativno djeluje na raznovrsnost nastajanja elemenata (učinci izostanaka samostalne rotacije vidi se na Veneri, Io-u, ..). Drugi proces je razgrađivanje elemenata. Visoke temperature razlažu elemente. Oba dijela procesa su prisutna na Zemlji. Unutrašnjost zemlje ima manju raznovrsnost i količinu težih elemenata. To potvrđuje sastav magme i lave gdje nema olova, zlata, urana itd uglavnom prevladava „silicijevog dioksid , aluminij , kalij, natrija i kalcij“ (Wikipedia) uz vrlo mali postotak željeznih spojeva. Porastom temperature pada raznovrsnost elemenata tako da su zvijezde sastavljene od vodika, helija i vrlo malog udjela (do 2 %) ostalih elemenata („Sunce se sastoji prvenstveno od kemijskih elemenata vodika i helija ; oni čine 74,9% i 23,8% od mase Sunca  u fotosferi, respektivno, svi teži elementi, pod nazivom metali u astronomiji, čine manje od 2% mase, s kisikom (oko 1% od Sunčeve mase), ugljik (0,3%), neon (0,2%), željezo (0,2%)“ Wikipedia).

Promatrajući česticu vodika (H2) možemo isključiti manje čestice (elektrone, neutrine) iz glavnog procesa nastajanja složenijih čestica. Elektroni i neutrini učestvuju i nastajanju protona i neutrona (teškog protona). Razlog je očigledan, proton traži suodnos drugog protona jer ga ne može zadovoljiti veličina manjih čestica i da pri tome ostane stabilan i u stabilnoj vezi. Drugi razlog je da u svemirskom prostoru egzistiraju jezgre  čestica bez suodnosa sa elektronima kakav viđamo na površini Zemlje. Iz sudaranja čestica u akceleratorima neupitno znamo da se proton raspada (nakon nekoliko kratkotrajnih zastoja, koji se nazivaju česticama) na elektrone i neutrine a elektroni na neutrine, energija je sveprisutna, jer od nje su načinjene najsitnije čestice. To automatski dokazuje da se čestica elektrona sastoji od velikog broja neutrina, a čestica protona (vodika) od neutrina u kombinaciji sa elektronima. Veza H2 je dokaz postojanja pozitivnog i negativnog naboja protona.
Neravnoteža naboja (oko 5% koliko vrijednost iskazuje slaba vodikova veza) uz postojanje dvije vrste naboja je odgovorna za proces stvaranja, rasta i okrupnjavanja materije, jer čestice sa istovjetnim nabojem se odbijaju (elektron i neutrino su također dvopolni). Sam proton koji se sastoji od velikog broja manjih čestica koje zajedno tvore nit ili strunu sa dva različita naboja (na krajevima) koji se privlače i pri spajanju tvore sklupčanu petlju koja ima pozitivan, negativan i neutralan pol koji se jasno očitavaju kod sudara elektrona sa protonom (poznati kao „tri kvarka generala Marka“). Spojena nit pri djelovanju dostatnog naboja se otvara i tada može stupiti u novu vezu ukoliko su uvjeti odgovarajući. Tako nastaje isprepletena struktura složenijih atoma što daje jednostavan odgovor zašto dva ili tri atoma sa istom atomskom masom se potpuno razlikuju (argon,kalij i kalcij itd) i egzistiraju u različitim agregatnim stanjima, ili bilo koja dva susjedna elementa (flor – neon, telurij - jod …), ovdje treba spomenuti i izotope elementa  koji dodatno potvrđuju ovaj način tvorbe čestica). Spajanje i rast čestica se nastavlja i kada ona dosegne gornje gabarite održive u prirodi uslijed čega čestica odbacuje višak materije uz radioaktivna zračenja, to vrijedi i za niže elemente (nepravilne strukture ili omjera protona i teških protona) čiji reljef (struktura) ne podnosi dalji rast (sustav se sam prilagođava održivom stanju).

Utvrđivanje starosti tijela i sustava se promatra kroz potrebno vrijeme da se određena masa u zadanim uvjetima privuče i formira tijelo kao i privlačenjem tijela u sustav. Za početnu jedinicu treba uzeti mali asteroid za koji procjenjujemo da je star 4,5 milijardi godina što bi grubo i bilo dovoljno da se čestice plina udruže u prašinu i zajedno formiraju ½ kg teško tijelo. Ne možemo na osnovu mjerenja udaljenosti mjeriti starost. Vrijednost 13,7 (8) milijardi svjetlosnih godina do najudaljenijeg objekta u svemiru je dužina putem koje utvrđujemo opseg Svemira uz korekciju kretanja materije najudaljenijih objekata od 270.000 km/sek. Svemir zatvara krug za ~94,5 milijardi svjetlosnih godina. Njegov izgled diska i velika vanjska brzina ukazuju na vrlo veliki broj napravljenih rotacija. Rotacija Svemiru daje pravac ili putanju.


Svemir i vrtnja

Universe and rotation (Svemir i vrtnja) objavljeno u
http://www.ijoart.org/research-paper-publishing_october-2016.shtml

Dovoljno je pogledati jednu od bezbroj snimljenih slika svemira i dijelova svemira i shvatiti da se radi o volumenu koji se prostire u svim smjerovima do granica vidnog polja naših teleskopa i satelita koji su namijenjeni za svemirska istraživanja. Nikako tu činjenicu ne smijemo zaboraviti ni na jedan trenutak, jer nam se onda lako može desiti da volumno prostranstvo promatramo kao plohu, ravan ili ga usporedimo sa ovozemaljskim predmetima i pojavama.
U volumenu ne postoje crte, krivulje ili neki drugi geometrijski predmeti, samo otvoreni volumen koji se proteže daleko do oko 13,8 milijardi svjetlosnih godina. Ta vrijednost vrijedi za tijelo (galaksiju) otkriveno sa površine Zemlje do kojeg su uspjeli doprijeti naši instrumenti i registrirati ga. To je bilo moguće samo zato što tijela veća od 10% mase Sunca (i neka manja koja su ispunila preduvjete za to) stalno emitiraju zračenja koje instrumenti registriraju kao svjetlost.

a

Uzmimo za pretpostavku da u tome prostoru postoje samo dva tijela, zvijezde. Koliki god je razmak između njih zračenje će vremenom doprijeti sa jednog na drugo kao i privlačne sile (gravitacija). To što su zračenje i gravitacija došli sa jednog tijela na drugo za, recimo, 13 milijardi godina krećući se ~ 300.000 km/sek. ništa nam ne govori o povijesti tih tijela. Samo možemo zaključiti da ta zračenja trebaju toliko vremena da prevale taj put. Morate shvatiti da se galaksije sastoje od zvijezda čija zračenja jedino možemo registrirati. Zvijezde moraju živjeti najmanje toliko vremena koliko treba zračenjima da prevale put do naših instrumenata koji to registriraju.
Zašto to naglašavam? Iz promatranja Novih i Super Novih (eksplozija zvijezda) jasno je vidljivo da je period od početka eksplozije do njenog gašenja veoma kratak nakon čega zračenja prestaju. Nema zvijezde, nema ni registriranih rezultata od strane instrumenata. Preostala maglica bez izvora zračenja koji će je osvijetliti ne emitira svjetlost, samo je reflektira.

Promotrimo i tvrdnju da se je 400.000 godina (od skoro to je 300.000) od početka ekspanzije ili nastajanja svemira, kompaktna masa počela razvedravati i da su tada krenula zračenja (odnosno svjetlost). Za tu masu tvrdi se naravno bez osnove i dokaza da je bila vrlo vruća, vrelija od svih zvijezda što je logično kada nagurate sav svemir u tako maleni prostor. Da bi to bilo istinito morali bismo danas imati dokaze za to.
Najuvjerljiviji i najjednostavniji dokaz bi bio da to tijelo imamo na snimkama naših instrumenata. Problem je što nema takvog tijela jer sa tolikom masom, vrelinom i količinom zračenja (svjetlosti) morao bi zasjeniti veliki dio svemira ili snimaka svemira. Ne vrijedi ovdje izreka , to što ga nema ne znači da ne postoji ili preciznije da je postojalo, jer instrumenti su naprave koje registriraju objekte koji postoje i emitiraju zračenja i nisu u mogućnosti izmišljati stvari. Jedan takav objekt bilo bi nemoguće ne registrirati i sa slabijim instrumentima.

Tvrdnja da su prvo nastale galaksije je krajnje nelogična. Galaksije bez zvijezda koje emitiraju zračenja bile bi tamna masa koju naši instrumenti ne mogu zabilježiti na tim udaljenostima. Svemir je ekstremno hladno i mračno mjesto i ako nema tijela (zvijezda) koje emitira zračenje ne možemo vidjeti niti išta registrirati, sve dok fizički ne budemo tamo u neposrednoj blizini. Potpuno je sigurno da najudaljenije registrirane galaksije su samo zbir velikog broja zvijezda koje svijetle unutar galaksije jer ih jedino tako možemo registrirati.
Kada bismo sada ustvrdili da su tada i zvijezde starije od 13,8 milijardi godina bili bismo u pravu. Napravili bismo veliku pogrešku kada bismo rekli da su te zvijezde nastale možda od raspada drugih ili nečega drugog što je bilo starije jer to je u suprotnosti sa stalnom ekspanzijom našeg svemira i galaksija koje tek nastaju (proto galaksija) jer to implicira da je ranija veličina svemira bila veća ili barem ista što bi automatski isključivalo ekspanziju i daljnji razvoj svemira na tim osnovama.

Ovdje ne pokušavam braniti stajališta o ekspanziji svemira već suprotno, želim ukazati na nesuvislost potrošene ideje izgrađene na izmišljenim pretpostavkama bez dokaza, ili sa lošim tumačenjem što određeni dokazi znače. Što se tiče starosti objekta koji emitiraju zračenja sa te udaljenosti jedino je ispravno tvrditi da postoje tamo toliko milijardi godina i da je riječ o zvijezdama koje su stvorile ili od kojih je nastala galaksija a mi registriramo ukupna zračenja skupine, jer pojedinačno tijelo blijedi nakon udaljenosti od nekoliko miliona (ne milijardi) svjetlosnih godina.

Vratimo se primjeru dviju zvijezda koje su međusobno udaljene 13 milijardi svjetlosnih godina. Protokom vremena koje je potrebno (u ovom slučaju 13 milijardi godina) da se zvijezde međusobno „opipaju“ počinje djelovanje sila sa tih zvijezda i stvaranje međuodnosa. Ako su tijela približne mase imamo dvojni sustav. Sve promatrane zvijezde, bez izuzetka; se vrte oko svoje osi što je osnovno pravilo za izvođenje bilo koje tvrdnje ili zaključka ( do danas smo istražili milijune zvijezda). Ovdje razmatramo da vrtnja jednog tijela utječe i dovodi do vrtnje drugog tijela bez obzira na udaljenost ako raspolaže sa dovoljno vremena da prevali razdaljinu između njih.
Privlačne sile (gravitacija) i vrtnja tijela su osnovni preduvjeti za stvaranje dvojnih i složenijih sustava (kuglastih i drugih skupova zvijezda, galaksija, skupova galaksija). Kada bi bila prisutna ili prevladavajuća samo gravitacija svemira ne bi ni bilo jer bi tijela padala okomito jedno na drugo, bez glavnog tvorca svih sustava vrtnje, tijela koja padaju stavlja u orbitu. Vrtnja se ne može promatrati samo u okviru tijela koje se vrti već kao tijelo i prostor kojeg popunjavaju privlačne sile.
Ne vrti se samo tijelo, sa njim se vrte i njene sile unutar prostora. Kako se udaljenost povećava opada snaga (intenzitet) zračenja i privlačnih sila. Tijela što su bliže zvijezdi pod većim su utjecajem sila i rezultati upravo to potvrđuju, kod nas najbrži je Merkur a najsporiji Pluton (naravno da su tijela u Kuiperovom pojasu još sporija).

Udaljenost ne predstavlja prepreku koja bi bila zapreka da se ne ostvari djelovanje jednog tijela na drugo, jedina zapreka bi bila da nema dovoljno vremena da se to ostvari, odnosno da je vijek tijela kraći od razdaljine između tijela. U stvarnosti razmaci su kraći i najduži se mjere u milijunima svjetlosnih godina daljine, koliki je razmak između susjednih zvijezda i galaksija. U našem svemiru procjene govore da ima oko 100 milijardi galaksija (nigdje nisam susreo podatak ili tvrdnju koliko ih je u sadašnjosti a koliko ih je u prošlosti i gdje počinje prošlost a prestaje sadašnjost).
Tijelo koje ima rotaciju oko svoje osi ima i pravac kretanja. Naše Sunce se kreće brzinom oko 200 km/sek unutar naše galaksije koja ima sličnu brzinu kretanja unutar lokalnog skupa galaksija( novija istraživanja govore o brzini 552 ± 6 km/s u odnosu na pozadinsko zračenje, ima i uvjerenja da je brzina 630 km/sek). U odnosu na nas ima sporijih galaksija (njihova brzina je oko 100 km/sek), kako udaljenost od nas raste prema kraju svemira, raste i brzina kretanja galaksija, najbrže su najudaljenije koje se kreću brzinom bliskoj brzini zračenja 270.000 km/sek.

Veliki problem da se prihvati vrtnja svemira bilo je to što se rotaciju svemira uvijek pokušavalo vezati za izgled i konstrukciju galaksija tj. da imamo jasno izraženi centar koji je kod galaksija vrlo impozantan u odnosu na ostatak galaksije. Sva promatranja svemira nisu davala ni malu mogućnost da tako nešto postoji u svemiru, on je izgledao jednako u svim pravcima. Nadalje, kod galaksija je isto kao i kod sustava zvijezda, tijela bliže centru su brža od udaljenijih tijela. U svemiru je obrnuto, najudaljeniji objekti se kreću približno brzini svjetlosti dok su unutra galaksije sa vrlo malim brzinama.

Bilo je i drugih sustava unutar svemira koji su se mogli razmatrati, ali galaksije su bile toliko popularne da njihova slava nije bljedila posljednjih 80 godina. Kuglasti skupovi zvijezda nisu promatrani izvan njihove ljepote, a skupovi galaksiju su, možemo reći, otkriveni kao takvi prije nekoliko godina. Ustroji skupova nemaju izraženi centar, on se samo pretpostavlja da postoji. Svi se slažu da oni rotiraju i da imaju brzinu rotacije veću od nule(0) jer bi se u protivnom urušili 8raspršili). Iz skupova zvijezda, radi prevelikog sjaja koji ometa instrumente, nije lako dobiti te podatke, a skupovi galaksija su još uvijek previše udaljeni, vjerojatno to još nitko nije pokušao utvrditi. Jedino pomoću matematike možemo vidjeti da zvijezde ili galaksije koje se nalaze izvana su brže od unutrašnjih, jer da nije tako ne bismo imali kuglasti skup.

Relativno novija istraživanja su na opće iznenađenje ustanovila da se promatrani skupovi galaksija kreću u istom smjeru a ne kao što je bilo za očekivati za svemir u ekspanziji da se kreću prema vani. Autori su sa tim podatkom čekali tri godine sa objavom, jer nisu mogli dobiveni rezultat uklopiti u gotovo jedinu prihvaćenu teoriju velikog praska ili ekspanzije svemira kao ni u neke druge manje poznate. Na kraju su objavili da nekakav tamni tok vuče skupove galaksija u jednom pravcu sa nepoznatim odredištem, aludirajući na "više sile".

Važno je napomenuti da promatrani skupovi galaksija se nalaze u prvoj polovini svemira gdje smo i mi. Dakle sada je nemoguće pričati o napuhavanju svemira ili prostora između galaksija jer u tome slučaju skupovi galaksija bi se kretali prema vani što nije slučaj. Iz objavljenih rezultata vidljivo je da se kreću horizontalno gdje je prema snimci svemir ispupčen kao i većina tijela u predjelu ekvatora. Tvrdi zagovornici ekspanzije svemira ne dopuštaju reći da je to snimka svemira već pra svemira koji je takav bio 400.000 godina od početka. Ako je tako, nije lako (prije nikako) odgovorite od kuda u tome svemiru naša i susjedne galaksije, kao i bliži skupovi galaksija. Ili je to svemir koji je bio nekada te u njemu nema današnjih tijela ili je to svemir kakav zapravo i jest.
Poznati slučaj galaksije Andromede, koja je udaljena nešto više od 2 milijuna godina svjetlosti, po tome što će se sudariti sa našom galaksijom za nekoliko milijardi godina, koji bi se, prema štovateljima ekspanzije, odvijao iz prošlosti u sadašnjost jer oni tvrde da je ona udaljena u prošlost preko dva milijuna godina svjetlosti. To bi bio sudar prošlosti sa sadašnjošću što je nemoguće, prošlost bez ijednog izuzetka ostaje u prošlosti ne prepliće se sa današnjicom ili budućnošću.
Slično je o pristizanju pozadinskog zračenja za koja treba tražiti i imenovati drugi izvor jer iz povijesti se nije vratio nitko niti je išta od tamo stiglo. Autori "Tamnog toka" su ipak izbjegli tu zamku, jednostavno rezultate prikazali u snimci svemira gdje su i dobiveni i nisu se upuštali u polemike sa prošlošću već prikazali kao udaljenost što je jedino ispravno.

Sudari galaksija nisu rijetkost već vrlo zastupljena pojava u svemiru kao i prilaženje i mimoilaženje. Ako se svemir napuhava ili prostor ili je ekspanzija, odakle sudari i drugi suodnosi susjednih galaksija, one bi se trebale stalno razmicati i udaljavati jedna od druge? Promatranja govore drugačije, dobiveni rezultati su snimci velikog broja galaksija u bliskom suodnosu ili sudaru ne vezano za udaljenost od nas. Naravno da to možemo spustiti niže na veličinu skupova galaksija koji se vrte, ali i skupovi su neobjašnjiva anomalija napuhavanja prostora i ekspanzije. Ako imate pravilo ponašanja (ekspanziju) onda očekujete da se tijela ponašaju u skladu sa pravilom (uz eventualni izuzetak ili više njih) ali nikako ne očekujete da u tome pravilu egzistiraju potpuno suprotna pravila kao što su: sudari galaksija, manjih tijela, vrtnja galaksija i skupova galaksija, vrtnja zvjezdanih sustava i njihovih skupova te da svi oni imaju usklađen pravac kretanja uz rotaciju.

sudari

Opadanje brzine kretanja galaksija od površine prema centru promotrimo iz kuta ekspanzije. Naša galaksija je u sadašnjosti i kreće se brzinom od oko 200 km/sek, najudaljenije ili često nazivane proto galaksije udaljene su od nas 13,8 milijardi svjetlosnih godina kreću se brzinom od 270.000 km/sec. Sada uzmimo Hubbleovu konstantu koja govori da se svemir sve brže širi i pokušajmo pomiriti ovu konstantu sa tim da su se najstarija tijela kretala brzinom bliskoj brzini zračenja i da je danas brzina tek oko 200 km/sek. Ili je širenje svemira gotovo stalo ili sa ekspanzijom nešto gadno ne valja. Ako, po njima, idemo sve dublje u prošlost, zašto se brzina povećava ili zašto g. Hubble tvrdi da se svemir širi gotovo brzinom svjetlosti?
Kod vrtnje svemira nema nikakvih nedoumica i nepreciznosti ovoga tipa. Vanjska tijela su brža, dok su ona u centru sporija. Tijela koja su udaljena 13,8 milijardi svjetlosnih godina minimalno moraju biti nešto starija da zračenja mogu stalno popunjavati prostor između nas i njih. Dok zračenja stižu znamo da tamo fizički postoje tijela koja ih emitiraju.

Istraživanja galaksija ubrzano, već nekoliko godina, povećavaju spisak onih galaksija koje imaju plavi pomak u spektru. Danas taj broj je oko 7.000, s tim da se dio znanstvenog svijeta ne slaže sa tim brojem i priznaje oko 100 galaksija sa plavim pomakom. Minimalno 100 galaksija ima negativnu brzinu u odnosu na našu galaksiju, što znači da se razmak između nas smanjuje, one prilaze nama ili mi njima.

Danas sam pročitao na nekom portalu da nema niti jednog apsolutnog plavog pomaka galaksija, jer da ima morali bismo mijenjati naša razmišljanja o ustroju svemira. Upitao sam se treba li doista o ovome razmišljati? Što za njega znači apsolutno? Andromeda će se sudariti nekada u budućnosti sa našom galaksijom, što je tu relativno? Ili će se sudariti, što znači da se smanjuje razdaljina između galaksija ili neće, što znači da su dokazi lažni i da mnogi nemaju pojma. Postojanje plavog pomaka je nepobitan dokaz da ustroj svemira nije načinjen po teoriji ekspanzije već da se rotira.

Ekspanzija podrazumijeva pravocrtno gibanje tijela prema vani, dok sva istraživanja ukazuju da se svi sustavi unutar svemira vrte (zvijezde, skupovi zvijezda, galaksije i skupovi galaksija) i da sve ima putanje koje nisu pravocrtne već krivulje koje jasno ukazuje da se tijela kreću po eliptičnim orbitama unutar svemira. Svemir može biti samo zbir kretanja tijela u njemu i on je upravo to jer nema svemira bez tijela koja ga sačinjavaju. On je samo još jedan skup (galaksija i skupova galaksija). Da bi skup mogao egzistirati mora imati brzinu rotacije veću od nule (0), a dokazi govore da najudaljenija tijela imaju brzinu od 270.000 km/sek.

Djelovanje privlačnih sila (gravitacije) između tijela nije moguće unutar svemira čija se tijela kreću ka vani brzinom bliskoj svjetlosti. Intenzitet privlačnih sila nije dovoljan da se suprotstavi tim velikim i mnogo manjim brzinama jer: 1684. Edmond Halley → gravitacijska sila između Sunca i planeta opada s kvadratom udaljenosti, a tako je i kod drugih tijela. Iako je domet privlačnih sila relativno beskonačan njihov intenzitet brzo slabi što možemo vidjeti iz brzina planeta našeg sustava (Merkur 47,362 km/s, Pluton 4,7 km/sek).

Zapravo i najmanja brzina tijela u svemiru od 100 km/sek je dovoljna da nadvlada gravitaciju tj da privlačne sile ne mogu ostvariti učinke za stvaranje međudjelovanja dvaju ili više tijela. Razlog ostvarivanju učinaka gravitacije je moguć jer susjedna tijela imaju isti pravac (krivulju) kretanja. Male razlike udaljenosti tijela od centralnog dijela (volumena) svemira (razmatra se naše okruženje) udaljenijem tijelu daje malo veću brzinu koja doprinosi mimoilaženju tijela (galaksija) ako je udaljenost dostatna da prevlada privlačne sile obaju tijela. U istoj putanji za očekivati je da i vrlo mali intenzitet privlačnih sila kroz duže vremensko razdoblje dovede do spajanja tijela ili popularnije do sudara iako je pravilnije koristiti izraz spajanje (prilaženjem). Tijela na istoj putanji imaju sličnu brzinu kretanja.

Među sto milijardi galaksija ima i drugačijih događaja, radi specifičnosti strukture svemira, primjer može biti da dva skupa galaksija radi različitog pravaca njihove rotacije doista dovedu do klasičnog sudara dviju ili više galaksija, slično je i sa samim galaksijama. U mnoštvu tijela za očekivati je mnoštvo različitih događaja radi složenosti samog sustava.
Isti pravac kretanja tijela objašnjava da postoje galaksije i u vanjskom pojasu gdje su njihove brzine kretanja 270.000 km/sek jer to je brzina i svih ostalih tijela u tome pojasu pa djelovanje privlačnih sila je slično kao i na nižim brzinama.

Provjerimo sada da li vrijedi Hubbleova konstanta (širenja svemira) u uvjetima vrtnje svemira. Hubble je uz pomoć Dopplerovog efekta zaključio da su udaljenosti galaksije i njene brzine udaljavanja proporcionalni tj. da se dalje galaksije udaljavaju od nas većim brzinama.“ Brzine drugih galaksija u odnosu na našu galaksiju su uglavnom veće i što su udaljenije brzine razmjerno rastu, izuzetak su galaksije koje imaju plavi pomak i negativnu brzinu, njih 100 do 7.000 uz napomenu da njihov broj stalno raste.
Kada u Hubbleov zakon uvrstimo i skupove galaksija koji svojom vrtnjom ostvaruju različite brzine galaksija u njihovom sastavu vidimo da taj zakon, uz osnovnu pogrešku da se sva tijela kreću prema vani, nije najsretnije rješenje.

Hubble

Tijelo (svemir) koje rotira ima pravac kretanja što znači, na osnovu svega dokazanog unutar svemira, da pravac ne može biti izvan nekog sustava i da ne postoji samo jedna jedinka.
Ovaj prostor (multisvemir) ima jednu osnovnu odrednicu a to je da je temperatura prostora niža od temperature svemira. Kako pozadinska zračenja stižu iz toga prostora i iznose 2,4 – 2,7° Kelvina, to bi bila gornja veća vrijednost koja će opadati na krajevima toga prostora a brzina rotacije toga sljedećeg skupa na vanjskom pojasu će biti veća od brzine svemira ( veća od 270.000 km/sek). Kraj izgradnje sve većih skupova prestao bi pri temperaturi 0° Kelvina tj. u apsolutnoj nuli.
Prostor apsolutne nule imao bi vrlo veliki broj skupova a mi smo unutar jednoga. Temperatura između zvjezdanih sustava i galaksija je ~ 4° Kelvina, što znači da pada za 1,5° Kelvina između većih sustava, to nam omogućuje da zaključimo da postoje iznad svemira još 3 najviše 4 nivoa. Visina temperature ovisi o izvoru (zvijezdama) a kada prostor raste njihov utjecaj je sve manji. Posljednji nivo je skup kao kuglasti skup zvijezda a izvana je samo čista energija.
Neophodno je realno procijeniti kako se materija ponaša kada padne ispod temperature taljenja helija (-272,20°Celzijusa), što bi moglo preciznije dati izgled gornjeg nivoa.

Procesi u svemiru

Procesi, kao što je to vodljivo iz proučavanja procesa na Zemlji, su kružne naravi, nastaju, razvijaju se i gase se. Ni u svemiru nije drukčije. Materija nastaje, raste okrupnjavanjem i dezintegrira se.
Dezintegracija materije je vrlo učestala pojava u svemiru. Najdrastičniji primjer su događanja eksplozija zvijezda svih veličina koje nazivamo Nove i Super Nove, ovisno o veličini zvijezde koja je eksplodirala. Drugi načini dezintegracije materije dešavaju se pri sudarima tijela u svemiru i kod sraza zračenja sa vidljivom materijom.

Prvi dokazi o nestajanju vidljive materije (dezintegraciji) primijećeni su u laboratorijima širom svijeta gdje su zabilježene kratko živuće tvorevine (2,2 x 106 dijela sekunde) koje su nazvali čestica mion. Razvoj istraživanja tada je krenuo u dva pravca jedan ka dokazivanju da se materija općenito raspada pa se je počelo sa izgradnjom bazena napunjenih tekućinom (red veličine je iznad 1033 čestica (protona)) sa vrlo velikim brojem detektora duboko pod zemljom da ne bi dolazilo do onečišćenja kozmičkim zračenjem.
Dokaz koji smo dobili ovim pokusima je – materija se ne raspada sama od sebe.

Drugi pravac je bio sudaranje dugo živući čestica, protona, neutrona i elektrona u akceleratorima koji su postajali sve veći i snažniji (najveći je još aktivni sudarač u Švicarskoj). Zadatak, u početku, je bio pocijepati atom (proton) i utvrditi od čega je načinjen, da li odgovara već postojećoj definiciji atoma koja je izgled atoma tumačila kao sustav sličan Sunčevom sustavu.

Sve nastale tvorevine su bile kratkog života, milijarditi dio sekunde. Vrlo zanimljivo je bilo pronalaženje miona na osnovu čega se je odmah moglo zaključiti da se slični sudari događaju pri sudaru zračenja sa zemljinim omotačem. Kako je mion ~ 8 puta manji od protona postavlja se pitanje zašto iz svemira od raspada čestice registriramo samo mione a ne i druge čestice koje smo dobili prilikom cijepanja protona. Razlog je jednostavan- radi razlike u naboju miona i zemlje (zemlja ima pozitivan naboj i privlači dio protona koji ima negativan naboj). Najveći preostali dio čestice protona je pozitivan i nije stizao u laboratorije i nije ni mogao biti registriran.

Danas je još uvijek za služenu znanost neprihvatljivo postojanje protona kao čestice koja ima tri pola, dva sa nabojem, pozitivan (prevladavajući) i negativan te dijela u kojem su anulirani naboji pa je bez naboja.
Postojanje tri pola premostilo se je sa tri kvarka koji su postali vidljivi pri bombardiranju protona elektronom. Problem je ostao jer kod cijepanja protona on se ne cijepa po kvarkovima (sporadične događaje su pripisali kvarkovima) koji da su stvarni bi trebali biti dugo živuće čestice a nisu.

Velika vrijednost ovih pokusa je pronalaženje najsitnije i dugoživuće čestice koja je nazvana neutrino. U sve i jednom pokusu cijepanja, proton se je , u konačnici događaja, raspadao, nakon nekoliko među-stanja, u elektrone i neutrine. Znanstveni svijet je bio i danas je opčinjen kratko živućim tvorevinama ili među-stanjima raspada protona tako da se ovom dokazu nije posvetilo nimalo pažnje, jer se nije uklapao u postojeće poimanje atoma i pretpostavki kakav bi trebao biti.

Vjerojatno problemi sa neutrinima su bili iz razloga što su suviše sitni za naše instrumente, nemoguće je danas precizno odrediti masu (noviji podaci za masu neutrina su: 0.320 ± 0.081 eV / c 2 (zbroj 3 okusa), wikipedia.org/wiki) . U nedostatku podataka kao i uvijek krenu fantastične i senzacionalne tvrdnje koje u pravilu nemaju ništa sa znanošću. Osnovni problem kod neutrina je da se promatra izvan zakona o materiji, a dobiven je iz materije. U tvorbi neutrona također učestvuju neutrini sa elektronima i zato neutron ima veću masu od protona koja je veća od pridružene mase elektrona. Kao što često naglašavam lakše je prodati fantastične izmišljotine kao, neutrini se ponašaju kao duhovi, prolaze kroz svu materiju kao da je nema, deseci tisuća svake sekunde prolaze kroz vaše oči (kako to ne vidite) i td. nego istinu koje ovdje doduše i nema mnogo, ali toliko je koliko je.

(Stalni rast materije - kružni proces I.)

U tvorbi svemira učestvuju samo dugo živuće čestice, proton sa varijacijom neutron, elektron, neutrino i energija (foton). Okrećući postupak cijepanja atoma u suprotnom smjeru tj sastaviti atom od raspadnutih dijelova, poštujući pravilo da u tvorbi atoma učestvuju samo dugo živuće čestice imamo za posljedicu da se on sastoji od vrlo velikog broja neutrina, elektrona i energije. Sva među-stanja u konačnici se raspadaju na elektrone, neutrine i energiju i nije za očekivati da neko stanje koje traje manje od milijarditog dijela sekunde može zasebno egzistirati ili da je toliko kratko vrijeme dovoljno da dođe do tvorbe čestice od ovih prelaznih stanja. Na kraju takva stanja i nisu registrirana da postoje samostalno u prirodi.
Elektron je manji od protona za ~1836 puta pa je za očekivati da se i on sastoji od velikog broja neutrina približno ovome broju.

Ovdje treba pojasniti dva pola atoma. Kemija za vodik kaže da je jednovalentan, ali da postoji i slaba vodikova veza koja se javlja u kemijskim procesima C-H…O. Vrijednost te veze procjenjuje se na oko 5% (vrijednost varira u skladu sa kiselošću spoja) vrijednosti uobičajene veze.

Povezivanja čestica materije je jedino moguće kod različitih naboja čestica, jer najočitiji primjer za to je da proton (H) ne egzistira sam ili sa elektronom/ima već u paru (H2). Zašto bi čestica bila udružena sa istom česticom koja ima isti naboj a ne sa elektronima koji imaju različiti naboj i koji su sveprisutni?
Jedini mogući razlog je da je čestica dvopolna gdje jedan pol je podređen drugom, ali ipak znatno veći od nekoliko elektrona koji nisu u mogućnosti nadvladati taj drugi pol (u ovome slučaju negativni pol) protona. Samo povezivanje protona sa protonom daje nedvosmislen dokaz da je riječ o dva pola. Elektroni nisu jedini sa negativnim nabojem jer da jesu ne bi bilo povezivanja između atoma jer bi oni bili zasićeni sa elektronima te materija i ne bi postojala. Već u akceleratorima smo otkrili da postoje pozitivni elektroni kao i neutrini što je jasan nagovještaj da se i te dvije čestice ponašaju dvopolno. Preko slabe vodikove veze možemo procijeniti da je negativni pol manji od pozitovnog za vrijednost preko 90 elektrona što je doista velika barijera koju ne mogu popuniti elektroni i neutrini. Iz sastava neutrona vidimo da u vezu ulaze samo dva elektrona i dva neutrina i da ta veza nije uopće stabilna (stabilna je oko 17 minuta ili 1,01 x 103 sekundi), dok je veza H2 trajna ili traje do stupanja u neki kemijski proces.

Veliki broj neutrina i elektrona sa energijom tvore nit koja ima na krajevima različite naboje koji se spoje i nit se sklupča u kuglicu. Prilikom udara elektrona u sudaraču registriramo tri vrha neutralni na spoju te bočno pozitivan i negativan naboj. Odmah iz ovoga vidimo postojanje geometrije atoma koja će se mijenjati kako udruživanjem atomi budu rasli.

Udruživanje ne teče kao slaganje kuglica ili blokova, to je vidljivo iz Van der Waalsov polumjera gdje atomi sa 200 protona i neutrona imaju manji polumjer od atoma kisika (16) ili dušika (14) itd. Kada na proton djeluje dostatna količina naboja (veća od njegove slabe veze) nit se otvara i udružuje sa pridošlicom. Jedino tako je moguće objasniti zašto su toliko različiti npr. argon, kalij i kalcij koji imaju sličan ili isti broj protona i neutrona. Njihova različitost dolazi od različite strukture nastale povezivanjem protona i neutrona.
Kada udruživanje preraste prirodne uvjete održivosti on se počinje osipati. Povezivanje i rast atoma su stalni radi stalnog dotoka novih čestica, pa atom mora odbaciti višak bilo da se radi o protonu, neutronu ili heliju, uz odbacivanje viška nastaju zračenja. Zračenja i odbacivanje viška su samo posljedica uravnoteženja nepovoljnog u povoljnije stanje atoma.

Rast se ne zaustavlja samo sa atomima, naprotiv udruživanje teče dalje (spajanjem, kemijskim reakcijama i kombinirano) tako nastaje plin, prašina, pijesak, stijene koje nazivamo asteroidima i kometima… planeti, kada planeti dosegnu 10% mase Sunca postaju zvijezde koje mogu biti doista velike (super divovi).
Da rast tijela je stvarnost dokazuju milijuni kratera razasutih po tijelima našeg sustava a da su ti procesi neprekinuti i danas jednako živi kao i u bilo kojem dijelu prošlosti, dokazi su stalni udari asteroida u naš omotač i zemlju ( procjene govore da na Zemlju padne od 4.000 do 100.000 tona izvan zemaljskog materijala godišnje), vidjeli smo i sudare tijela sa Jupitrom, Mjesecom i td. Nikako ne možemo govoriti o nekom pra postanku pogotovo ne o istovremenom postanku. Svako tijelo ima svoju povijest, masu i starost koje nisu iste ni kod jednog tijela. U pravilu bi trebalo biti veće tijelo znači i starije tijelo , ali postoje i neki korektivni faktori radi uvjeta u kojima tijela egzistiraju.

Unutar ovog procesa odvija se proces rasta i razgradnje elemenata koji je vezan za temperaturu i vrtnju. Na manjim tijelima asteroidima, kometima, i najvećem dijelu satelita i manjih planeta u pravilu zastupljeni su atomi nižeg reda. Kada tijela povećaju masu dovoljno, uz druge sile, ona postaju geološki aktivna, njihova temperatura na i unutar kore raste radi stvaranja vrele jezgre, u tim uvjetima nastaju atomi višeg reda. Što je planet aktivniji i topliji zastupljenost viših elemenata je veća. Ipak u određenom momentu temperatura počinje razarati (razgrađivati) više elemente.
Kako temperatura dalje raste raznovrsnost elemenata je manja, pa vrele zvijezde imaju samo vodik i helij a ostali elementi su ispod 1%. Oba procesa možemo vidjeti na Zemlji a drugi je vidljiv putem sastava magme. Magma se sastoji od nižih atoma a to potvrđuju i njene ohlađene stijene. Nema u magmi ni zlata ni srebra ni drugih viših elemenata, za njih moraju biti pogođeni još neki drugi uvjeti.

Temperatura zvijezda u direktnoj je vezi sa brzinom rotacije zvijezde oko svoje osi. One koje imaju malu vrtnju su crvene, a kako se povećava brzina vrtnje rastu sjaj i temperatura, zvijezde postaju bijele i plave. Ako se pogleda Hertzsprung–Russell dijagram primjećuje se da istog sjaja mogu biti zvijezde vrlo male mase i super divovi, mogu biti bijeli, crveni ili plavi. Masa i količina tz. goriva kojeg sagorijevaju očito nije prihvatljivi odgovor, jer imamo zvijezde istih masa, odnosno veličine, ali sjaj im je potpuno različit. Ako bismo to pokušali objasniti prisutnošću različitih elemenata, to ne bi imalo smisla, jer različitost elemenata upravo ovisi o visini temperature, više temperature manja raznovrsnost i niži red elemenata, niža temperatura veća zastupljenost viših elemenata i općenito veća raznovrsnost .

diagram

Da zvijezde sagorijevaju gorivo gubile bi na masi, što nije slučaj, dapače one stalno povećavaju masu, dotokom izvanjske mase iz sustava (kometi, asteroidi,planeti). Također govoriti da unutra postoje radioaktivni procesi pa tako zvijezde svijetle je suprotno dokazima koji bez imalo sumnje govore da zvijezde nisu radioaktivne, tim dokazima pridružuje se i magma na Zemlji koja pokazuje potpuno odsustvo radioaktivnosti. Tvrditi da se ti procesi dešavaju duboko u unutrašnjosti zvijezde nije prihvatljivo jer materija uslijed visokih temperatura dislocira iz unutrašnjosti ka vani, a i obrnuto jer se radi o jedno tijelu a ne udaljenim svjetovima. Sve što nam nije jasno kod zvijezda možemo saznati na Zemlji koja je također vrela osim kore koja je debljinom manja od jednog promila u odnosu na rastaljeni dio. Ako radijacije nema na Zemlji, nema je ni kod zvijezda jer princip mora biti isti. Zato postoji podatak da tijela iznad 10% mase Sunca svijetle. Korektor ovome procentu je snaga privlačnih sila. Ako se tijelo nalazi u orbiti bliže zvijezdi masa tijela koja svijetle je znatno niža od 10% što dokazuju egzo-planeti (velika većina dosad otkrivenih- „vrući Jupiteri“).

Nikako ne treba zaboraviti Zemlju koja doduše nije izgubila koru ali je vrela iz razloga da se točnije odredi granica kada tlak uslijed rasta mase dovodi do taljenja tijela. I opet možemo vidjeti da su tlačne sile jedine odgovorne za to jer tijela su u središtu vruća no na površini ili bliže površini. Zbivanja počinju upravo na mjestu gdje su tlačne sile najveće. Do skora se je mislilo da planeti: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun imaju zaleđene jezgre od tekućeg vodika što naravno ne može biti i nije točno jer Jupiter i Neptun emitiraju dva puta veću toplinu no što je dobivaju sa Sunca a to je jasan dokaz o rastaljenoj jezgri.

Preostala nam je dezintegracija materije putem eksplozija zvijezda. Promatranja su utvrdila da prilikom eksplozije zvijezde većina materije nestane. Kako stari zakoni ne priznaju gubitak materije radi očuvanosti ukupne materije ( za koju se tvrdi da je stigla odjednom i da tu ne može biti promjena) ta praznina se je popunila crnom rupom koja ne spada u fiziku jer njeni zakoni su izvan nje. Astronomi su utvrdili da materija nestaje a ne da su vidjeli ili izmjerili stvaranje crne rupe koja bi morala biti mjerljiva realnim brojevima za masu, a ne mjeri se, samo se nagađa i pretpostavlja, naravno bez dokaza. Tvrditi da su uočena negdje tijela koja se vrte oko nečega što nismo u mogućnosti registrirati da je to crna rupa besmisleno je. Nigdje u istraživanju nismo sreli ništa izvan zakona fizike, ništa što bi ukazalo da gustoća može biti izvan zakona o materiji. Još je nezgodnije ne fizikalnu teoriju bez ikakvih dokaza uvrstiti kao čvrst dokaz u službenu znanost i školske knjige. Svi sustavi zvijezda i galaksija (sa izuzetkom kuglastih skupova zvijezda i galaksija) imaju centralno tijelo koje čini preko 90% ukupne mase( najčešće preko 99%). Promjer centralnog tijela također prati te vrijednosti. Kod crnih rupa to bi bilo obrnuto, veća tijela bi se vrtjela oko manjeg tijela, što je u suprotnosti sa svim dokazima prikupljenih promatranjem od početka promatranja do danas.

Ciklon je već dokazana pojava u svemiru. On nastaje radi vrtnje tijela, sustava i samog svemira. Svaka zvijezda ima ciklone na polovima i plinoviti planeti također. U centru galaksija nije ništa drugačije a to je vrlo vjerojatno i jedino objašnjenje praznine gdje ne možemo registrirati prisutnost tijela a oko njega se vrte zvijezde. Razlog nemogućnosti registriranja leži što tijelo ili sustav u centru ima sporiju vrtnju i svjetlost ne prolazi kroz plinoviti omotač, a ciklon može nastati i od tamne tvari koju teško registriramo.

cikloni

Kroz pokuse u akceleratorima vidjeli smo da se prilikom sudara čestica dezintegrira, iz vidljive prelazi u nevidljivu materiju. U eksploziji zvijezde imamo sile istih vrijednosti i beskonačan broj sudara kao u akceleratoru što bez ikakve sumnje dokazuje da se većina materije iz zvijezde pri eksploziji dezintegrira iz vidljive u nevidljivu materiju i energiju.

Osamdesetih godina subatomski fizičari su otkrili da čestice iskaču iz polja uz napomenu da opstaju samo one koje su završile formiranje a velika većina ih se odmah vraća u polje. Ovo je upravo obrnuti proces cijepanju atoma, nevidljiva materija okrupnjavanjem postaje vidljiva za naše instrumente.

Kako se je ovo kosilo sa većinom zakona i teorija daljnja istraživanja na ovome su stala, kao i sir Fred Hoylov prijedlog da nastaju čestice kako bi se objasnilo širenje svemira.

Nastajanjem čestica je zatvoren krug procesa kruženja materije u svemiru koji je kolosalnih razmjera. Minimalno u galaksiji eksplodira jedna zvijezda u 100 godina (neki tvrde u 1.000), svemir broji oko 100-200 milijardi galaksija,u samo milijun godina svemira imamo u jednoj galaksiji, ako je učestalost Novi svakih tisuću godina, 1.000 eksplozija koje dezintegriraju većinu materije. Za svemir to treba pomnožiti sa minimalno 100 milijardi, koliko ima galaksija u svemiru.

Obratimo pažnju na nekoliko pravila kako se ponaša materija u svemiru.
Iako u svemiru ima 100 milijardi galaksija a galaksija ima prosječno 200 milijardi zvijezda, prostorom između tijela (zvijezda, planeta i td.) vlada potpuni mrak. Svi vole reći da je svemir veliko prostranstvo i da je zvijezda premalo, ali dovoljno je noću pogledati nebo i vidjeti jako mnogo zvijezda i da te tvrdnje ne uklanjaju sumnju da nešto ne štima.
Samo sto kilometara od površine Zemlje potpuni je mrak. Kada promatramo snimke Zemlje načinjene sa Mjeseca ili dalje vidimo da oni svijetle. Najočitije je kada vidimo da svijetli Zemlja, svijetli i Mjesec ali između Zemlje i Mjeseca je potpuni mrak. Kako? Ako je svjetlost fotoni i ako joj je domet praktično neograničen zašto je mrak?
Navesti ću dva primjera koji to „objašnjavaju“, prvi je službeno stajalište da je prostor prazan pa se svjetlo nema od čega odbiti da bismo je registrirali. Nije jasno zašto nečemu što svijetli treba odbijanje da počne svijetliti. Zašto tu svjetlost ne vidimo u svemiru? Ako stiže na Zemlju bez odbijanja ili sa odbijanjem, zašto sto kilometara u pravcu izvora svjetlosti je mrak. Što zapravo stiže?
Drugi primjer je tumačenje Isaac Asimova, on je rekao, da mi gledamo svemir u prošlost te da je on pomaknut u crveno i radi faznog pomaka vidimo taman svemir.

Zvuči uvjerljivo. Kada promatramo galaktike one prema tome su povratak u prošlost ali mi vidimo galaktike udaljene (sory stare) 13 milijardi svjetlosnih godina. Očito imamo dvije vrste svjetlosti, ona koja svijetli i ona koja ne svijetli. Ipak to ne objašnjava zašto je sto kilometara od nas mrak, tamo nije prošlost, sadašnjost je.

Pošto je ovo potpuna novost koristiti ću najočitije dokaze.
Sunce emitira zračenja (ne svjetlost) koja sama po sebi nisu fotoni i ne svijetle. Između Sunca i Zemlje je prostor bez vidljive materije i taman je, svjetlost se pojavljuje kada se zračenja sudare sa vidljivom materijom, kod nas je to omotač, na Mjesecu to je površina Mjeseca i td. Zračenja ne svijetle, materija, osim tijela koja emitiraju zračenja, ne svijetli. Kada dođe do sraza zračenja i materije nastaje svjetlost.
Usko povezano sa svjetlošću ili mrakom je prostor između tijela (Sunca i planeta i td.). Provjerimo postoji li ičega u tome prostoru koji službeno smatramo da je prazan prostor.
Prazan prostor ne može niti povećavati niti smanjivati brzinu tijela koje se nalazi u njemu niti na bilo koji način sudjelovati u stvaranju suodnosa sa tijelima i zračenjima. Znamo da kada bi astronautu puknulo uže kojim je vezan za ISS on bi se kretao trajno kroz svemir.

Ipak nije sve tako. Zračenja sa Sunca gube snagu-intenzitet što putuje dalje kroz prostor. Na Plutonu je sumrak a na Mjesecu je vreli dan, što je dokaz da zračenjima nešto oduzima snagu. Pogledamo li noćno nebo uvidjeti ćemo da zračenja sa zvijezda stižu ali su vrlo slaba. Slabljenje intenziteta vidimo i po temperaturi tijela: Merkur min. -173; maks. +427°C, Mars -143; +35°C, Pluton -235; -210°C itd. Tijela bliže Suncu su toplija na sunčanoj strani i manje hladna na noćnoj strani (u sjeni). Usporedimo to sa vidljivom materijom. Za primjer uzmimo vodu. Bliže površini intenzitet svjetlosti je jako izražen a što idemo dublje on sve više slabi i prevladava mrak. Na površini je temperatura najviša a pada što idemo dublje.

Očito je da vidljiva materija, u ovome slučaju voda, ponaša se po istim zakonima kao i prostor izvan našeg omotača. Ovaj prostor se ne ponaša kao prazan prostor dapače on odaje veliku sličnost sa vidljivom materijom. Dakle prostor je ispunjen i sudjeluje intenzivno u procesima unutar svemira a jedino što može biti je tz. tamna materija i energija.

Uz sličnosti imamo i razlike: vidljiva materija uslijed sraza sa zračenjima daje svjetlo a tamna materija ne. Viša i visoka temperatura je svojstvena samo vidljivoj materiji dok niska temperatura je karakteristika tamne materije, ali i vidljive materije koja je izvan intenzivnog zračenja (ipak je radi malih zračenja nešto toplija od tamne materije, mada neznatno).

Postoji još jedna ključna razlika, vidljiva materija ima naboj koji je lako registrirati jer je značajan, nevidljiva materija nema naboj koji naši instrumenti mogu registrirati. Ipak, ako se dijelom sastoji od neutrina, neki naboj bi se morao registrirati, koji je danas nemjerljiv, ali u budućnosti će instrumenti biti dosta osjetljiviji. Tek kada prostor svemira i izvan svemira ispunimo osnovnom materijom (tamna materija i energija) možemo svemir promatrati u realnim vrijednostima.

Temperatura je zaslužna za neke neobične zakone unutar svemira. Uslijed gravitacionih efekata (gravitacija je zbir privlačnih sila i vrtnje tijela), tijela bliže centralnom tijelu (zvijezdi ili galaksiji) se, radi jačeg intenziteta gravitacije, brže vrte oko centralnog tijela od udaljenijih tijela, ali na obodu sustava zvijezde i galaksije to pravilo isključuje niska temperatura. Kada temperatura opadne ispod kritične točke omogućava tijelima da sa djelovanjem slabije gravitacije ostvari veće brzine po orbitama. Za galaksije to je potvrđeno kroz promatranja a za naš sustav to možemo potvrditi na osnovu kometa koji pristižu iz Ortovog oblaka, koje imaju veću brzinu od Plutona (2,5 puta veću u prosjeku, ali i preko 10 puta nije rijetkost) a neke su brže i od Merkura. Promjena pravila ponašanja nastaje kada temperatura padne ispod točke tališta vodika -259,14. Ortov oblak ima temperaturu između 12 i 4° Kelvina što je dovoljno da tijela ubrzaju.

(Cikloni umjesto "crnih rupa")

cikloni-na-polovima

Vrtnja tijela dovodi do jedne specifičnosti koja je opće zastupljena u svemiru, to su cikloni. Ciklone imamo na polovima Saturna, Jupitera, Sunca, zvijezda i galaksija. Tijela koja su tekuća (zvijezde), plinovita (plinoviti planeti) uslijed rotacije i magnetnih sila staraju ciklone na polovima. Zvijezde brže rotacije oko svoje osi imaju značajnije ciklone većih brzina nego tijela sa sporijim spinom. Ova tijela imaju više uhvaćenih tijela u orbite oko sebe i brže dobivaju na masi jer brža vrtnja znači jača gravitacija (zbir privlačnih sila i vrtnje) pa u pravilu odskaču masom od tijela sa sporijom vrtnjom. Ne smije se zaboraviti vrijeme ili protok vremena koje je jaki korektivni faktor (tijelo koje je staro desetke kvadrilijuna i više godina nadmoćno je masom mlađem tijelu).

Postoje dva puta koji dovode do nastajanja galaksija sa prepoznatljivim centrom koji se vrti. Prvi je da zvijezda brže vrtnje preživi sve izazove dinamičnog svemira i masom postane dovoljno velika da se broj tijela koji su joj u orbiti može smatrati galaksijom koja će i dalje rasti.
Drugi put je da se unutar nepravilne galaksije potaknut vrtnjom tijela stvori ciklon od plina ili nevidljive materije koji već postojeću galaksiju iz nepravilnog oblika pretvori u pravilan.
Sličnost ovih putova je očita jer i brzo rotirajuće zvijezde (ko i sve druge) u centru od pola do pola imaju ciklon. Kod sporijih ciklona zvijezda javljaju se obrtanja pola jer cikloni ne dopiru jedan do drugog uslijed čega se materija na polovima rotira brže od one u centru u pojasu ekvatora. Brža vrtnja uravnotežuje tijelo i nije za očekivati naizmjenične promjene polova. Promjenu pola kod Zemlje priječi kompaktnost kore (površinskog sloja).

I galaksije imaju svoj maksimum veličine koji je održiv unutar svemira te bi i one, kao i atomi morale odbacivati višak materije. Postoje neki nagovještaji o tome ali kako nisam dublje promatrao dobivene dokaze to ću ostaviti za drugu priliku.

Cikloni na polovima zvijezda iako su zaslužni za očuvanje njenog integriteta oni su i njihova Ahilova peta i mogu dovesti do raspada na dva načina.
Prvi je da ciklon uslijed vanjskog djelovanja stane ili značajno uspori što dovodi do prstenastog raspada tijela jer masa tijela vođena inercijom nakon usporavanja ciklona i gubitka velikog dijela gravitacije (vrtnje) počinje se udaljavati od centra koji ovisno ako se radi o zastoju ciklona centar ostaje prazan, a ako je riječ o usporavanju dio mase ostaje u centru kao novo tijelo ( planet ili zvijezda ili neko tijelo u formiranju oko ciklone). Drugi način raspada je onaj koji proizvodi eksplozije zvijezda. O ovome raspadu se uglavnom govori iz razumljivih razloga, izgledaju kolosalno što jako golica maštu, i iz objektivnih razloga, proizvode emisiju jakog zračenja koji je jednostavno uočiti nasuprot prstenastoj maglici gdje ona izostaju.
U osnovi radi se o istom događaju do kojeg dolazi kada tijelo iz vana okomito stigne na jedan od polova zvijezde i pogodi oko ciklona i prodire duboko u unutrašnjost zvijezde. Ako je tijelo manje njegova eksplozija će utjecati na brzinu i ritam ciklona a ako je tijelo veće njegova eksplozija će dovesti do eksplozije zvijezde.

U ovim okolnostima možemo naći jasnu definiciju zakonitosti koja dovodi do raspada zvijezda, nasuprot tz. izgaranju i potrošnji goriva. Zvijezde eksplodiraju bez obzira na veličinu i da li su one centralno tijelo ili tijelo u vrtnji oko druge zvijezde što je nepremostiva prepreka za tumačenje o izgaranju goriva koja treba odgovoriti zašto masa tijela nije uvjet potrošnji goriva.
Sada možemo i vidjeti zašto ne dolazi do lančane reakcije, zašto tijelo koje je eksplodiralo u orbiti oko zvijezde ne razara i matičnu zvijezdu. Razlog je jednostavan, bočni udari ne dovode do eksplozije jer materija se stopi sa centralnim tijelom (onaj dio koji uhvate privlačne sile). O matematičkom modelu kako bi se to moglo odvijati možda drugom prilikom.

(Stalni rast materije - kružni proces II.)

Iz kuta našeg sustava možemo bliže se upoznati sa procesima rasta tijela i njihovog međusobnog odnosa. Koje god tijelo pogledamo, unutar Sunčevog sustava, vidimo da je prekriveno kraterima koji su nastali uslijed udara manjih ili većih asteroida i kometa. Dosta sretna okolnost da smo bili u mogućnosti posjetiti iz blizine sve planete, mnogo satelita, asteroida i kometa. Uskoro će Novi Horizonti stići u blizinu Plutona (koji je malo planet, malo nije planet) i donijeti nam manje-više poznate činjenice koje smo mogli izračunati, ali nikada se ne zna, možda bude i neko iznenađenje, makar malo.
Posebno je zanimljivo promatrati kratere na Mjesecu, Merkuru, Kalistu… jer se radi o čvrstim tijelima bez značajnijih geoloških aktivnosti koji bi ih nagrizli ili devastirali.

krateri
Slike sa interneta "craters on planets and moons"

To nikako ne znači da su krateri tu od tz. postanka sustava naprotiv na snimcima se kristalno jasno vidi kako postoje stariji krateri koji su erodirali uslijed pristizanja novih u kojima opet imamo kratere. Iz proučavanja Zemlje znamo da krateri su novijih datuma i ne mjere se milijardama godina jer je Zemlja geološki aktivna i relativno brzo erodira kratere. Obska eksplozija se dogodila prije nešto više od 100 godina, a u tih 100 godina vidjeli smo veliki broj udara meteorita u Zemlju, mnogi su uspjeli proći atmosferu i udariti u tlo. Vidjeli smo udar kometa u Jupiter, Sunce čak imamo snimak udara u Mjesec što svjedoči o stalnoj aktivnosti koja stalno povećava masu planeta i drugih tijela. Nema nimalo sumnje da postanak nije trenutačan događaj već proces koji traje istim intenzitetom okrupnjavajući tijela dok ne postanu zvijezde, a one kroz eksploziju ne završe dezintegracijom materije na početku u osnovnoj materiji (tamnoj materiji i energiji).

Ova spoznaja otvara nova pitanja ili nameće nove odgovore koji drugačije definiraju starost kako svemirskih tijela, tako i samog svemira. Više ne možemo starost Zemlje vezati za starost njezine kore što je i prije bilo jasno da nije sretno rješenje. Nadalje na osnovu kružnih procesa u svemiru (nastajanje vidljive materije, rast, dezintegracija i povratak na početak) ne možemo ni približno utvrditi kolika je starost svemira. Posebno je smiješno o starosti govoriti kroz daljinu registriranih objekata našim instrumentima, kada krenu zračenja sa nastale zvijezde ona traju dok ne postane Nova, ako je manja i mlađa ili Super Nova ako je veća i starija.
Samu starost Zemlje je vrlo teško približno odrediti. Računanje njene starosti treba početi sa starošću malog asteroida čiju starost smo procijenili na oko 4,5 milijardi godina koju smo se trudili postaviti kao i starost Zemljine kore iako niti jedan dokaz ne postoji niti bilo koja poveznica o sličnosti ovih odvojenih svjetova. Zemlja stalno obnavlja koru kao zmija kožu, što tektonikom ploča, što vulkanskom aktivnošću i stalnim pristizanjem nove izvan zemaljske materije za koju se procjenjuje da je godišnje pristigne 4.000 do 100.000 tona.

Ovaj podatak je druga poznanica za utvrđivanje starosti. Problem sa njom je da njena vrijednost opada što je tijelo manje ili raste što je tijelo veće. Intenzitet pristizanja ili okrupnjavanja je sličan kroz jako dugo vremensko razdoblje. Za Zemlju imamo i podatak da je njena količina mase uz gravitacione efekte blizine Sunca stvorila rastaljenu jezgru, zapravo samo je kora tvrda a ona se mjeri u promilima. Rastaljena Zemlja je značajno starošću udaljena od tijela koja su čvrsta kao što su Merkur, Mars, Mjesec i td. čija starost se mjeri ispod promila starosti Zemlje.
Kada u svojim procjenama govorim o kvadrilijunu godina starosti Zemlje taj podatak je samo procjena donje granice starosti dobivene iz starosti asteroida (koja je vrlo upitna) te prirastu koji se preračunava iz podatka 4.000 do 100.000 tona pristiglog materijala godišnje. Ta vrijednost je u ovome trenutku dovoljna kako bi se razbila iluzija o 4,5 do 4,8 milijardi koje smo dobili za koru a to primijenili krajnje neoprezno na cijelu Zemlju.

Što je tijelo veće u pravilu je i starije, kada dosegne 10% mase Sunca, gubi koru i postaje solarno tijelo ili zvijezda ali ne treba zaboraviti da je ova davno utvrđena granica vrlo upitna jer novija promatranja pomoću osjetljivijih instrumenata znatno su spustila tu granicu, a tu su još i tijela koja radi privlačnih sila i vrtnje centralnog tijela postaju solarna i na masi Jupitera i manje.

Starost svemira možemo procijeniti samo iz njegovog oblika diska koji govori da za postizanje ovoga oblika treba velika vanjska brzina,dugi vremenski period i veliki broj rotacija. Uzimajući udaljenost najudaljenije galaksije za koju smo procijenili da je udaljena (stara) 13,8 (,7) milijardi godina svjetlosti da je to dužina (što zapravo i jest). Od kraja svemira do približnog centra, gdje smo mi, imamo polumjer, koji nam daje, preko 2rπ i da je vanjska brzina rotacije 270.000 km/sek ili 9/10 brzine svjetlosti, rezultat obima svemira koji cijeli krug rotacije zatvori za približno 94,5 milijardi godina.
Ovaj broj treba pomnožiti sa velikim brojem rotacija koji su potrebni da dovedu do stvaranje diska. Jasno je sada da i nema veze koliko je svemir star jer je to jako veliki broj koji ni praktično ni teoretski nema vrijednost jer je prevelik.

Uvod ili prolog

Danas kada su shvaćanja svemira opterećena prošlošću nije jednostavno prezentirati i najočitije dokaze da bi se promijenio već ustaljeni i potpuno potrošen obrazac koji se temelji na vrijednostima koje ne obuhvaća fizika. Nabrojati ću samo neke: Sve se vrti, samo se svemir razlijeće u svim pravcima. Korijene za ovu tvrdnju pronašlo se je u crvenom spektru promatranih galaksija, što su udaljenije pomak ka crvenog spektru je veći, atomi istog naboja se privlače, da materije može biti neograničene gustoće, kada žličica te materije je teža od Himalaja, kao u neutronskim zvijezdama, pulsarima a nekad i u patuljcima...

Danas posjedujemo dokaze, kroz promatranja, da se uz zvijezdane sustave vrte skupovi sustava, galaksije kao i skupovi galaksija, ali svemir ili ukupna tijela koja se vrte se razilaze gotovo brzinom svjetlosti. Nadalje promatrane objekte u svemiru što su udaljeniji smještaju se u dublju prošlost pa ne govorimo da su ti objekti udaljeni npr. 13 milijardi svjetlosnih godina već da su stara 13 milijardi godina. Imamo tu na zemlji, mjesecu i planetima isti slučaj ali ne govorimo istim jezikom već svjetlosni razmak preračunavamo u kilometre.

Kada se čitaju tekstovi iz ove oblasti postaje jasno da kada više nisu kilometri primjenjivi gubi se dužina koju zamjenjuje starost. Nije ništa loše u tome da različiti autori gledaju tako na svemir, problem je kada to postaje službeno stajalište institucija i školskih udžbenika. Utjecajem i stalnom potrebom za komercijaliziranjem filtri su postali vrlo propusni kada tekstovi stižu iz utjecajnih krugova, a i većina vrlo važnih tiskovina živi od naplaćivanja objave što dodatno uklanja zapreke objektivnom prikazu materija kroz čvrste dokaze. Kako su svemirska prostranstva gotovo beskonačna i nemoguće je ih sadašnjom tehnologijom preciznije približiti otvara se prostor raznim fantastičnim tvrdnjama koje nerijetko su samo fantazija bez osnove. Radi toga imamo preslikavanje ovozemaljskih stvari na svemir, što, ponovo ponavljam i nije loše, da ih ne propuštaju filtri u službena stajališta i obrazovanje mladih generacija…

Posebno se teško prihvata činjenica da su uslijed mora novih spoznaja pomoću novih tehnologija, poimanja svemira od prije 50 i više godina do danas u potpunosti promijenjena i da su ranija stajališta zastarjela, uvažavajući raniji doprinos autora treba tiskati nove spoznaje koje nisu opterećene poviješću koju nerijetko stavljamo iznad novih spoznaja. Svim tim autorima duboko poštovanje, ali ovdje o njihovim viđenjima neće biti riječi.

Razvoj tehnologije ne bi ni imao smisla kada ne bi donosio nove vrijednosti koje zamjenjuju stare. Uspjeh braće Wrigh prije tek 100 godina je kolosalan za to vrijeme, za današnje vrijeme njihov avion izvan muzeja nema što tražiti i nema smisla tražiti bilo kakve usporedbe sa Space shuttle koji je također zastario i završio u muzeju. Tu stvarnost moramo prihvatiti kao normalan tijek događanja, uzimati relevantne činjenice a prošlost prepustiti povijesti.

I tekst koji slijedi pretrpio je mnogo promjena od Zadarske teorije (2003.g.) do danas. Kada sam Zadarsku 2004. pustio u opticaj to je bilo u potpunosti heretičko poimanje, u potpunosti suprotno općim prihvaćenih mjerila za tu oblast tada. Novosti koje su predložene kao, materija se stvara iz tamne materije i energije, raste te se kroz Super Nove većim dijelom dezintegrira, čime je zatvoren kružni proces koji se stalno obnavlja. Vrtnja svemira službeno se je uglavnom spominjala kroz njeno odbacivanje, a favorizirao se kao jedina opcija (ili barem opcija koja je prevladala) Veliki prasak.

Zadarska je isključila postojanje praznog prostora i radi vrtnje svemira prvi put promatrala prostor izvan svemira. Dvije godine kasnije atomu su iz osnova uklonjeni kvarkovi koji su zamijenjeni sklupčanom strunom koja se sastoji od neutrina.
Danas Zadarska nije hereza već manje-više prihvaćeno promišljanje koje ima protivnike tvrdolinijaše koji su neskloni promjenama, a pristalica je sve više.
U raspravama na forumima kod nas, u Americi i Rusiji tražilo se je više dokaza, bilo je i komentara da je to sve poznato i što tu ima novo, što je jasan znak da se materija od hereze preobrazila u standardno viđenje kod mlađih osoba. Ne treba ni zaobići da je dio portala i dr. zabranio, izbrisao i cenzurirao komentare i već postavljene teme na portal.

Ovdje ću izlaganje početi vrtnjom svemira ali redoslijed nije bitan, jer se može započeti procesima u svemiru, ako ne i jednostavnije. Sveukupno predstavljati će presjek i zbir građe prikupljene od 2003. do danas, ne ulazeći u preveliko detaljiziranje, samo osnovno, a detalje koji nisu obuhvaćeni mogi se potražiti u ranijim tekstovima ili nadomjestiti logičkim razmišljanjem.